Tri u jedan

Zove me moj fiksni tele-operator. Obično subotom ujutro. Subotom ujutro! Oko 10. Računa da je tada normalni svijet već zaboravio kalvariju radnog tjedna, te da je to pravo vrijeme za uvaliti neku novu uslugu. Tri u jedan. Novi paket. Odmah postanem podozriv kad mi neko pakira. Poprilično sam konzervativan. Gemišt jedan u jedan. Može i čisto vino. Ništa treće. Ni malinovac. Nekad se to pilo. Musolini. Grdna li imena. I pića. Bambus konzumiram. Nedobro crno vino da bi se pilo samo i Cola. I ništa više. Nemam ljubavnicu. Samo ženu. Jednu. I dvoje djece. Pa šta će meni tri u jedan?

„Novi filmovi i serije“ – kaže ranoranilac s druge strane žice, onako entuzijastički kakav može biti samo entuzijast za 18 kuna po satu. Ma nemam ja živaca gledati dogodovštine nekih mladaca u stopedeset nastavaka po sistemu: svako sa svaki, niko s nikim više od dva puta, prije nego se sve lijepo i sretno posloži.

„I nema reklama ni propagandnog programa“ – pokušava posljednji argument onaj s druge strane žice. E tu mi je prekipjelo. I samo zbog činjenice da je i s druge strane osoba koja bar pola godine neće vidjeti svoje danas teško zarađene kune pristojno prekidam razgovor. On meni nema reklama! Meni obožavatelju kratke forme i apsolutno najinformativnijeg dijela TV programa; EPP-a.

Vama je možda čudno, ali meni su reklame drage. Kratke su i dinamične i čovjek brzo puno toga nauči. Skrivene poruke između kadrova. U zadnje se vrijeme tematika reklama malo suzila. Uglavnom banke, tele-operatori i farmaceuti. To je zapravo dobro. Dok se okorjeli ovršitelji tuku za buduću (ovršnu) klijentelu ekonomija raste. Stope su male, ali veseli. Troši se, ima se. Veći je problem kad krene reklamiranje korisnih stvarčicu bez kojih u životu kao ne možete. To već nije dobro. Reklamiranje stvari koja vam trebaju prva je najava recesije. Ako pak počne reklamiranje vama sasvim nepoznatih i nepotrebnih proizvoda to je opet predznak velikih socijalnih promjena ili katastrofa. Ne događaju se često, ali se događaju. Stariji će se sjetiti devedesetih. YuTel; sasvim nepotrebna televizija sa sasvim nepotrebnim proizvodima u EPP-u. Bit će rata, vrištalo je iz svake reklame. Neki su to čuli, neki vidjeli, a neki nisu htjeli vidjeti sve dok mečka nije zaigrala i pred njihovim vratima; onda više nisu gledali YuTel. Dalje već znadete kako je išlo. Ako ne znate dobro. Ne ponovilo se.

Ekonomija je os oko koje se vrti ovaj svijet. I novac. Trenutno se dosta reklamiraju piva; to je najava svake važnije sportske manifestacije. Pivo je prikladno uz svaku emociju; i za slavlje i za tugu. Pivo je i prehrambeni proizvod. Pivo je zdravo za mjehur i bubrege. Čisti od kamenaca. Korisno ako ste alergični na lubenice. Jednom riječju: medicina. Tri u jedan.

Za Božić učestaju reklame za Colu. I za Hanuku. Cola ne ide baš uz janjetinu, ali uz baklave je OK. Cola je piće svih naroda koji štuju Knjigu. I šire. Boca Cole je civilizacijski kumir važniji i od zlatnog teleta. O njoj se snimahu filmovi. Reklame za Colu su vizualno vrhunski uradci. Bar nama odgojenim na Leonardu i Warholu. Jedina prava umjetnost preostala u propagandi otkad više ne reklamiraju cigarete i žesticu. Pozdrav iz Rovinja sitnim slovima. Čisti artizam. Više od riječi, ma koliko mi šutjeli o tome. Oni zrelije dobi prisjetit će se i eksplicitnijih reklama Badelovih delicija. To je bio brand, i brandy.

I Jamnica je brend. Osamdesetih su Turopoljci domoljubno najavljivali devedesete. Ladarice pjevale: stric je Jura kiselicu pio. Vizualno skromna ali znakovita reklama. Nije se smjelo drugačije. Samo sjekira u dužem kadru. Bilo je to vrijeme šutnje, hrvatske šutnje. Danas gledam Kupu u reklami ma pusti nek’ traje. Svi znamo što se dogodilo tradiciji dugoj 190 godine. Puštena je niz Kupu, prema Crnom moru i Krimu. Ma koliko mi šutjeli o tome. Slično tradiciji petrinjskih mesara. Oni ovdje vjekovima rade paštete. Od stoljeća sedmog. Mame im vjeruju, također od stoljeća sedmog. Tradiciju treba njegovati, no Zemlja Banovina nema svoju Premium salamu u reklami. Inače ima kobasica! Valjda niko nije brend u svom selu. Treba li vam sada i nacrtati što će biti s Agrokorom?

Darko Androić

Darko Androić rođen je u Sisku. Osnovnu i srednju školu završio je u Petrinji. Stekao je doktorat prirodnih znanosti iz fizike. Radi kao profesor na PMF Zagreb. Kao eksperimentalni fizičar bavi se istraživanjima subnukleonskih svojstava materije.