Rođendan je važan dan. Bar onome tko je na njega rođen. Neki slave svoje rođendane, neki ne. Iz različitih razloga. Naši stari nisu baš puno držali do rođendana. Više se slavio imendan. Nomen est omen. Ime je znak. Kršćani istočnog obreda imaju Slavu, dan obiteljskog sveca zaštitnika. Gradovi obično nemaju rođendana. Izaberu jedan važan dan iz povijesti grada. 10. kolovoza je, na primjer, važan datum za Petrinju. Lovrenčevo. 4. lipnja je Dan grada Siska. Na taj je dan 309. godine, pod teretom mlinskog kamena, udavljen svetac zaštitnik grada. Taj daleki dan, istina, Sisak slavi tek od 1994. Prije je Dan grada bio neki drugi dan. I Petrinje. I drugih gradova. U socijalizmu su gradovi slavili Dan oslobođenja. Dan kad su se 1945. godine partizani iz šume spustili u grad. To je bilo u maju. Svibanj je jako dobar mjesec za praznovanje.
I države imaju rođendane. 4. srpanj je Amerikancima Dan nezavisnosti. Na taj dan 1776. je Kongres izglasao Deklaraciju o nezavisnosti od Britanske krune. 13 britanskih kolonija postale su jezgro današnjih Sjedinjenih Američkih Država. 14. srpnja državu slave Francuzi. Po danu kad su 1789. jurišom osvojili zatvor. Bastillu. Srpanj je dobar mjesec za praznovanje. Država u kojoj sam rođen također je imala Dan Republike. 29. novembar. Po danu kada se 1943. u bosanskom mjestu znakovita imena začela Država bez kralja u britanskom izbjeglištvu. Kraj studenog je također dobro vrijeme, osobito za dvodnevni državni praznik. Dovoljno je hladno da se svježe zaklani pajceki mogu prirodno ohladiti, za škrinju. I napraviti kobasice.
Lijepa Naša devedesetih godina slavila je rođendan. 30. svibnja. Po danu kad je 1990., po prvi put u povijesti, zasjedao demokratski izabran Sabor. Dan kad su komunisti mirno predali vlast komunističkim disidentima. Poslije su se svi skupa zajedno spustili do Trga. Trga Republike. Republike koja se od tog dana prestala nazivati socijalističkom.
No sve je kratko potrajalo. 2001. godine blagdan Dan hrvatske državnosti 30. svibnja zamijenjen je događajem od 25. lipnja 1991. kada je Hrvatski Sabor u podrumu Inine zgrade donio Odluku o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Ista je već 7. srpnja 1991. godine, pod pritiskom međunarodne zajednice, stavljena van snage na tri mjeseca. Po isteku ta tri mjeseca Hrvatski Sabor je na zasjedanju 8. listopada 1991. ponovo proglasio neovisnost Republike Hrvatske. Istim izmjenama iz 2001. godine je taj dan proglašen blagdanom Dana neovisnosti. Postojanje Dana državnosti 25. lipnja i Dana neovisnosti 8. listopada nekima djeluje zbunjujuće. Ono naime što su zastupnici u Saboru započeli u lipnju isto je ono što se naposljetku i stvarno dogodilo u listopadu 1991. godine.
Boljim poznavaocima prilika stvari su puno jasnije. Živimo u vremenima kad nekima život počinje od začeća, a nekima od rođenja. Isto je i s državama. Dan kada je država začeta, uoči turističke sezone, slavimo kao Dan državnosti, dok dan fizičkog rađanja države, na kraju turističke sezone, slavimo kao Dan neovisnosti. Pomirljivo i prikladno. Bar za sada. Naime turistička sezona se pod mudrim vodstvima ministara turizma već podosta produžila. Stoga bi valjalo iznaći i prikladnije datume državnih praznika. E, tu imam jedan prijedlog. Naime, Ameri imaju jedan zgodan blagdan, Dan zahvalnosti. Zadnji četvrtak u studenom. To je puno bolji odabir od fiksnog datuma. Tada ne ovisite o kalendaru i sa samo jednim danom godišnjeg odmora možete fino konstruirati produženi vikend.
