Prije 40 godina u tom gradu snova ( kako ga je on nazivao), pokušao je jedne večeri s društvom ući u jedan noćni klub, ali ga redari nisu pustili unutra. Njegovo društvo je uspjelo ući, a s njima i jedna djevojka u koju je bio potajno zaljubljen, ali čini se da su redari te davne večeri odredili njegovu sudbinu zabranivši mu upad. Mogao se samo okrenuti i hodati zagrebačkim ulicama. Ostati na ulici sam (puno godina poslije tog događaja beogradski EKV će pjevati Budi sam na ulici), ali on je bio dečko iz Sesvetskog Kraljevca s rockom u žilama koji poslije tog događaja piše pjesmu “Dijete ulice” koju sa svojom grupom Film objavljuje na njihovom prvom albumu Novo!Novo!Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi 1981. Od tada pa do današnjih dana on ostaje aktivan u hrvatskoj rock glazbi, a početkom osamdesetih snima nekoliko remek djela rock glazbe ovih prostora – on je Jura Stublić.
Večeras, nedavno preuređena zagrebačka Tvornica (Šubićeva 2) ugostit će Juru i njegov Film na slavljeničkom koncertu povodom 40 godina od pjesme Dijete ulice – 40 godina na ulici.Jura s ekipom već 16 godina svake jeseni i proljeća pohodi ovaj prostor kojeg uvijek popuni njegova vjerna publika, pa se ista priča očekuje i večeras.
DIJETE ULICE
Stojim na ulici u gradu snova
Pred vratima njihovog kluba
Unutra je muzika, djevojke i svjetla
Ali mene neće pustiti da uđem
Ne, nema mjesta za mene
Jer ja sam dijete, dijete ulice
Vidiš li me u lokalu
Razbiću ti flašom glavu
Kažeš li mi da sam peder
Skočiti ću kao feder
Cipelom u svoja usta
Bez zuba biće tako pusta
Ja izbiću ih sve
Jer ja sam dijete, dijete ulice
Tvoja sjajna kola
će sutra ležati u jarku
Ali ja neću biti tamo
Ljubiću tvoju djevojku u parku
Nešto se mora promijeniti, znam
I ja ću biti gore na vrhu
Dajte mi barem najslabiju kartu
I ja ću ipak pobijediti na kraju
Ja ću pobijediti, ja ću pobijediti
Ja ću pobijediti
Ja ću pobijediti
Ja, ja mogu sve
Mogu sve
Jer ja sam dijete
Dijete ulice
