Piše:Miroslav Šantek Cobra
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća živio sam nekoliko godina u selu nadomak Zagreb grada po imenu Velika Mlaka. U to doba u tom selu se još znalo vidjeti i krava i svinja, kokoši, a okolna polja lokalnih seljaka bila su posijana kukuruzom iza kojih su se pomaljali obrisi novozagrebačkih nebodera. Danas je taj prostor izrazito atraktivan za život i odavno ta Velika Mlaka nije selo već je postala primamljiv prostor obiteljskih kuća skupih kvadratnih metara, dok su nekadašnja polja kukuruza pretvorena u staklene građevine raznih tvrtki, pa su tako čak i Ameri svoju ambasadu izgradili na tim poljima između Mlake i Buzina.Ta Velika Mlaka je u neposrednoj blizini ograde aerodroma Pleso (danas Franje Tuđmana) i samo “mi”, stanovnici tog kraja jako dobro znamo što su to preleti aviona, vibracije i buka – sve ono na što čovjek vrlo brzo ogugla i navikne se na to. Vrlo često bi bio svjedok dolaska tih čeličnih ptica sa zapadnog neba. Pojavili bi se iz oblaka i preko nepreglednih zelenih polja preletjeli preko moje glave i uvijek sigurno dodirnuli tlo aerodroma. Ja sam nakon nekog vremena otišao iz tog sela, odselio se na drugo mjesto i ostavio ih u prošlosti. A i oni i dalje lete.
Prije nekoliko dana semafori su nas zaustavili na brzoj cesti između Zagreba i velike Gorice, u neposrednoj blizini Velike Mlake.Velike kolone automobila u popodnevno vrijeme vraćanja kući s posla radnika stvarale su velike prometne čepove, a sa zapada se na nebu iznad nas pojavila velika čelična ptica koja nas je preletjela. Za nju semafori ne vrijede. Vozač našeg automobila reče da je letio avionom više puta. I to čak do Amerike i to daleko – do grada anđela – kalifornijskog Los Angelesa. Nije osjećao nikakvu nelagodu, nikakav strah. Bio je jako mlad i besmrtan. Poslije, kad je zasnovao obitelj i opet je letio (ne tako daleko), ali mu je osjećaj bio drugačiji baš zato što je imao djecu i suprugu. Suzovač veli da je također letio tim čeličnim pticama – ne tako daleko, tek do Njemačke. Ni on nije osjetio nikakvu nelagodu, a ponajmanje strah. A ja? Ja sam samo gledao godinama te čelične ptice kako slijeću pored moje kuće. I nikad nisam u njih ušao. A ni poletio. Ne znam dali bi uopće to htio. Ono što je dobro u toj priči je da pored metropole i pored gradova koji joj gravitiraju – pogotovo Siska i Petrinje postoji aerodrom do kojeg možete doista jako brzo doći.
Nisam letio avionom, ali znam Juru Pađena i njegovu grupu Aerodrom. Gledao sam ih više puta uživo,a i poznata mi je njihova diskografija. Pogotovo ona s početka osamdesetih – onih zlatnih. Aerodrom pored moje kuće i grupa Aerodrom (Pađen bend) s prigodnom pjesmom – Ti si moj otkazani let. Dobitna kombinacija.Bez tebe bol ne prestaje….
