Autor: Aleksandar Olujić / foto: Zdravko Turkulin
Sinoć, 28. studenog 2018., je u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu otvorena izložba: Andrija Maurović „Između političkih ideologija i pornografije“.
Ljubitelji stripa biti će vjerojatno pomalo razočarani jer se izložba ne bavi najpoznatijim Maurovićevim stripovima već je fokus, kako je rekao autor izložbe Frano Dulibić, na sagledavanju njegove rasute ostavštine. Iako je njegov značaj za nastanak i razvoj stripa u Hrvatskoj neupitan te je on od strane domaćih ljubitelja „devete umjetnosti“ uzdignut na pijedestal božanstva, promatrati Maurovića samo kao autora stripa, a zanemariti druge dijelove njegovog opusa bilo bi neprimjereno.
Maurović je bio više nego zanimljiv lik, boem i individualac uvijek nekako na margini društva. Za njega kažu da je ’30-tih tako dobro zarađivao od ilustracija za novine da je zbog toga napustio Akademiju. Pričalo se da je zarađivao toliko da je svaki mjesec mogao kupiti kuću, ali novac je rasipao na društvo i provod, pušio je dvije kutije cigareta i pio dvije litre vina dnevno. No isto tako ovaj boem što je volio piće i žene se nakon upozorenja liječnika tako reći preko noći odrekao loših navika i počeo živjeti asketskim životom, postao je vegetarijanac te ustajao rano ujutro i odlazio na trčanje, a prijateljima i poznanicima je držao predavanja o zdravom životu. Kažu da je uživao u reakcijama, najčešće nevjerici i zgražanju, prolaznika kada bi ga vidjeli polugolog kako trči Pantovčakom. Jedanput je pričao kako je za vrijeme trčanja sreo opaticu: Sretnem neki dan opaticu u prolazu kod Šestina pa se prekriži vidjevši me. Što se križaš sestro, golog patnika nosiš na križu oko vrata, odvratim.
Govoriti o Mauroviću a ne pričati o stripu je nemoguće. U njegovom opusu se od početka bavljenja stripom nalaze razni žanrovi i teme što ga uvelike razlikuje od američkih autora kao i činjenica da nije radio stripove sa superjunacima, a scenografije i montaža njegovih stripova podsjećaju na film. Osim stripova koji su ga proslavili u Maurovićevu ostavštinu spadaju brojne karikature, ilustracije, plakati, crteži i slike. No osnovni problem s njegovom ostavštinom je što ona nikada nije do kraja sustavno istražena niti katalogizirana, a pretpostavlja se kako je jedan dio njegovih radova završio u rukama ljudi koji su pod krinkom prijateljstva zloupotrebljavali njegovu osamljenost da bi došli do njegovih slika i crteža.
Na ovoj izložbi u MSU-u težište je prema riječima Frana Dulibića na prikazu utjecaja političkih promjena i dominirajućih ideologija tijekom autorova života, koje su vidljive u različitim aspektima Maurovićeva stvaralaštva. Uz djela političkog sadržaja prikazana su i ona s povijesnom tematikom, ali i erotska i pornografska djela. Zbog potonjih je jedan dio postava zatvoren za publiku mlađu od 18 godina. Opus je raznovrstan ne samo radi različitih tema već i zbog upotrebe različitih likovnih tehnika i korištenja različitih medija. Osim toga posjetitelji mogu vidjeti djela koja se rijetko pojavljuju u javnosti budući su na izložbi osim djela iz MSU Zagreb i fundusa Grafičke zbirke NSK u Zagrebu predstavljena i djela iz privatne kolekcije Mladena Novakovića.
Autor izložbe je Frano Dulibić, a kustosica je Radmila Iva Janković. Izložba je otvorena do 24. veljače 2019. godine.
