Ovo je najgore doba godine. Dani postaju sve kraći. Ovdje u Holandiji idem na posao po noći, a vraćam se isto tako po noći. Sreća što u novom uredu imam prozor. Prije 2 godine sam imao kancelariju bez prozora. Ne mogu ni zamisliti kako sam izdržao 10 godina u toj kancelariji. Sad sam došao na zelenu granu i imam prozor. Nije za jjerovati kako čovjek može biti sretan s običnim prozorom. Sjedim tako pred ekranom kompjutera pa preko ekrana vidim zelenu travu. Ako se sunce probije kroz oblake, onda mi i sunčane zrake udare u lice i to me malo oraspoloži. Još mjesec dana pa će ići na bolje i dani će postajati duži. Šteta je što mora proći još 3 mjeseca da dođe proljeće. U Holandiji je još kako tako. Sjevernije je još gore.
Moj mlađi sin ima neke pajdaše na Islandu s kojima se svaki dan čuje i vidi na skypu. Tamo je samo par sati dan i jako je hladno. Oni zato ili puno piju ili su stalno u teretani jer su noći duge i hladne. Ja ih zafrkavam da ću im doći i da idem vlakom razgledati Island. Znam da na Islandu nemaju vlak niti željeznicu ali volim im malo podvaljivati. Zamislite, oni nemaju vlak?!. Da barem imaju ćiru kao turističku atrakciju. No nema ni pruge ni vlaka.
I što bih ovog vikenda nego da spavam, čitam, gledam TV i opet spavam. Isto je kao na Islandu, jedino što mi se čak ni ne ide u teretanu. Čekam bolje dane. Uskoro će početi reklame za teretanu. Holandezi znaju da masa ljudi odluči da bi u januaru išla na dijetu. Zato reklamiraju teretanu. Prva 3 mjeseca su gratis, a ostatak godine košta 15 eura mjesečno. Odlučio sam se ponovo učlaniti u teretanu pa da se malo rekreiram. Kažu da je najteže početi s rekreacijom. Kad se čovjek počne gibati, u mozgu se stvara neki materijal koji se isto stvara kad si ovisan o nečemu. Taj materijal daje ugodan osjećaj pa je drugi put otići u teretanu puno lakše. I tako to ide dalje. Što češće ideš u teretanu, imaš sve veću potrebu za gibanjem pa je onda puno lakše ostati član tog društva. Za one koji ne znaju kakav je to materijal slijedeće: endorfin je materijal koji se stvara u mozgu i djeluje na iste one receptore kao opijum ili heroin. Dakle, postane se ovisnik. Isti učinak imaju čokolada i šećer. Ipak mi bolje izgleda da malo trčim ili da veslam umjesto da žderem čokoladu. Endorfin je dobra stvar jer se nakon sporta dobije osjećaj euforije. Što se više napregneš, veći je osjećaj euforije. Zbog toga nije ni tako loše ono što rade Islanđani. Odu jednostavno svako večer dva sata u teretanu da se malo iscrpe, a onda popiju pivu i na spavanac. Noć je duga pa se mogu dobro odmoriti jer na ljeto je obratno. Stalno im je dan pa kratko spavaju.
Eto, svako provodi taj najdepresivniji dio godine na svoj način.
By Marijan Jozić