Aleksandar Olujić
„Ovo je ozbiljno upozorenje. Ova knjiga nije za svakoga.“- ovim riječima profesorica Juračić započinje svoj predgovor knjizi „Tanatos“ Maria Lovrekovića – Lovre.
Zlosutnog li slova. Opomena poput one koju je veliki Dante prikačio iznad vrata pakla. Kao da već sam naslov nije dovoljan: Tanatos. Ime grčkog boga smrti što već s korica baca rukavicu potencijalnom čitatelju u lice prijeteći krvlju, tamom, ništavilom.
Tanatos!? On se u antičkoj umjetnosti ispočetka prikazivao kao muškarac čupave brade, mrkog pogleda s crnim krilima oboružano mačem, da bi se vremenom pretvorio u lik dječačića koji se od jednog drugog boga, Erosa, razlikovao samo po obješenim krilima i ugašenoj baklji koju je nosio umjesto Erosovog luka i strijela.
Sigmund Freud u svom djelu „S onu stranu načela ugode“ tvrdi da čovjek nosi u sebi nagon smrti (Thanatos) i nagon života (Eros). Prema njegovom mišljenju, ovi „pranagoni“ se nalaze u ravnoteži jedan prema drugom, a narušavanje te ravnoteže može dovesti da se nagon smrti ispoljava u vidu regresivnog ili agresivnog ponašanja. On u svom tumačenju ide toliko daleko da čak i rat pokušava tumačiti destruktivnim nagonima, kao jednom od vidova agresije. S njim se slaže i Erich Fromm koji u svojoj „Anatomiji ljudske destruktivnosti“ kaže kako „…čovjekovo agresivno ponašanje, koje se manifestira u ratu, zločinu, individualnim svađama i svim drugim vrstama destruktivnog i sadističkog ponašanja, proizlazi iz filogenetski programiranog, urođenog instinkta koji traži rasterećenje i čeka na povoljnu situaciju da se izrazi.“
Dakle, prema mišljenju ova dva velikana psihoanalize (s kojim se istini za volju mnogi psihoanalitičari ne slažu) zlo čuči u nama, duboko usađeno u samu srž čovjeka kao bića. Je li to onda razlog zbog kojeg hrlimo u tolikom broju u kino kako bi se potpuno svjesno prepustili jezi koju izaziva maska Michaela Myersa, rukavica s oštricama Freddyja Kruegera, osmijeh Normana Batesa ili izobličeno lice Regan MacNeil?
Zanimanje za mračnu stranu ljudske prirode nije nipošto nešto novo u literaturi. Svoje korijene ima još u antičkim vremenima, a nalazimo je u bajkama i legendama kao i u djelima majstora pera poput Roberta Louisa Stevensona, Oscara Wildea, Edgara Allana Poea, Victora Hugoa, ili E. T. A. Hoffmanna (kojeg Freud naziva nenadmašnim majstorom strašnog). Danas su imena Brama Stokera, Mary Shelley, Stephena Kinga, Dana Simmonsa ili Anne Rice dobro poznata čak i onima koji rjeđe posežu za knjigama.
„Tanatos“ Maria Lovrekovića donosi nam nešto što bi Freud vjerojatno sveo pod ono što je nazvao „das Unheimliche“ (strašno, jezivo, čudno), odnosno ono što bi trebalo ostati tajno i skriveno. Naime, to što ova knjiga stavlja pred nas je nešto pred čime bi najradije zatvorili oči i negirali njegovo postojanje plašeći se kako „demoni“ koje je on izveo iz tame stanuju duboko u svakome od nas. Mario nam ne dozvoljava gurnuti glavu u pijesak, svojim jakim izrazom, odabranim vokabularom, osjećajem za ritam stvara plastične slike kao personifikaciju naše unutrašnje septičke jame. No, to je istovremeno užasan i strastven tekst u kojemu ljubav cvate tamo gdje ne biste ni pomislili da je to moguće.
„Da ne živimo u sekularnoj državi već bi ih proglasili demonskim stihovima. One su sve ono od čega čovjek bježi i zatvara oči. Ali imaju veliku umjetničku snagu. One su baš ono što nazivamo estetikom ružnog. Kao Goyino Strijeljanje ustanika 3. maja. Mračno lice poezije.“ – (Marija Juračić prof.)
„Tanatos“ je duboko intimna knjiga koja vas sigurno neće ostaviti ravnodušnima.
Zamišljam te kao ljubav
Zamišljam te ogoljenu
i kako ti iz duplji mrtve oči vadim,
sakatim ti tijelo,
život tvoj u tamnoj smrti hladim.
Zamišljam te kao kozu,
svoju kurvu pristiglu od vraga,
krvavih rupa poslanicu slijepu,
očima na tlu promatraš me naga.
Otvaraš mi srce,
kušaš moje mrakom oživljeno tijelo,
sokovima svojim,
uzbuđen do samog zla,
punim tvoje razrezano ždrijelo.
Čini se da sanjaš,
postelja kostiju je puna,
mesa više nemaš,
nahranih umorne demone,
pa onda pomalo i sebe.
Zamišljam te kao ljubav,
kako dahom budiš duše što bez snage jesu,
maštam kako voljeti me znaš
i dok sami ležimo u lijesu.
Mario Lovreković rođen je u Petrinji 1978. godine, gdje živi s obitelji, stvara i radi. Poeziju piše od srednje škole, nešto kasnije i prozu. Od 2013. godine uređuje i surađuje s mnogim književnim časopisima i portalima: PS-Portal, Helly Cherry, Zvezdani Kolodvor, Afirmator, Književnost. org. -, ZG-KULT. Bio je član žirija na književnim natječajima, organizirao pjesničke natječaje za PS-Portal i Zvezdani Kolodvor te pjesničke večeri „Art Koktel“.
Do sada je objavio zbirku kratkih priča „Tamna strana užasa“ (izdavač: Gradska knjižnica i čitaonica Petrinja, 2015.) i slikovnicu za djecu „Slatkica“, koju je ilustrirala Ivana Švragulja (izdavač: Udruga Petrinjske staze, Petrinja, 2018.).
Novu knjigu Marija Lovrekovića-Lovre „Tanatos“ možete nabaviti u Webknjižari (www.webknjizara.hr) po cijeni od 60,00 kuna.