Autor: Marjan Gašljević
Danas je Božić. Veliki katolički blagdan koji slavi rođenje Isusa spasitelja. Blagdan je to kada si međusobno, znani i neznani, želimo Božji blagoslov, mir i blagostanje. Državni i crkveni dostojanstvenici šalju puku poruke, za koje najčešće tvrde da su iskrene, poruke nade. Božić najčešće označavaju kao obiteljski blagdan zaboravivši, kao i mnoge druge stvari, da su upravo oni ti koji su uvelike pripomogli da se i stotine tisuća hrvatskih obitelji razdvoji. Pripomogli su svojom politikom. Politikom nepotizma i korupcije, politikom uhljebništva i dangubljenja, politikom bezmoralnosti zakona, politikom različite primjene istih pravila za one koji imaju i one koji nemaju. A upravo ta podjela razmrvila je hrvatski društveni bitak jer nikada ne bijaše tolika razlika na one koji imaju i one koji nemaju a ta razlika stvara zavist koja je najveći otrov svakog tijele i svake duše. Kome poruke blagostanja ako trećina hrvatskog puka po kontejnerima za otpad traži mrvice hrane za preživljavanje?
Da li bi se, možda, isti ti trebali češće spustiti sa svojih „brda“ a ne samo na Badnji dan kada su „počastili“ puk svojom nazočnošću na modenim zagrebačkim terasama okruženi svojom svitom dok se je gladni puk stotinjak metara dalje otimao za plastični tanjurič nečega što nazivaše „tradicionalnim bakalarom na bijelo“.
Puk je, uglavnom, ostao pribran u svom blagdanskom promišljanju, bilo ono potaknuto vjerom ili tek pukim preživljavanjem i trudom da bar dan blagdana izgleda izdašnijim od drugih dana, ne osvrčući se previše na „svite“ koje su se u svoj svojoj ljubavi ipak trudile ne sresti se.
I dok tisuće hrvatskih starčadi samuje u svojim nekad i blagom i čeljadi bogatim stanjem čekajući da im se telefonom jave djeca i unuci iz daleke Irske, Švedske, Njemačke, Kanade jer za njih nešto baš i nije bilo mjesta u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj usprkos njihovim teškim trudom stečenim diplomama, znanju i vještinama jer pred svim tim prednost uvijek ima stranačka iskaznica posebno još ako je potkrijepljena nekom diplomicom, nekog opskurnog učilišta iz neke prekogranične vukojebine. Nema veze što može biti napisana i čirilicom jer pravila „pravog“ i „krivog“ ne vrijede uvijek. „Krivi“ ako uzvikne „lopovi“ u masi na ulici biti će nabubetan i slisičen kao i veseljak koji pjeva bećarac jer „oni znaju na kog je mislio“. „Pravi“ pak mogu mrknuti milione, izdati Narod i Državu, bahatiti se i vrijeđati i na kraju kazati, ako se slučajno tko usudi upitati, da je „izvučeno iz konteksta“ ili da „od muhe prave slona“.
Narod, ako i jest gladan, nije blesav. Bar većina.
Ako gledamo da se u najvišim državnim razinama upravljanja problemi rješavaju s „ako treba zaletiti ću se u tebe autom“ ( bilo istinito ili izmišljeno s relevantnim vinovnicima ) što je onda čudno da se nafiksani sitni dileri upucaju, mlate teleskopskim palicama i bejzbol palicama ( onim lijepo obojenim ). Dok ovi raspolažu s nekoliko skrivenih pizz-ova oni prvi raspolažu s državnom sigurnošću i, na koncu, sve je to „muha“ a „slon“ je jebeni bećarac.
Na Badnjak je proslavljena i dvogodišnjica obećanja „vratiti ćemo INA-u“. Radnicima dijela INA-e godišnjicu su „čestitali“ objavom o prestanku proizvodnje u Rafineriji u Sisku. Ništa manje licemjerja nije iskazano niti prema radnicima Uljanika i 3. maja. I jednima i drugima je namjenjeno „blagostanje“ ulice.
U petak su Siskom prošetali i naslikali se sa svojim svitama SDP-ov Bernardić i Živozidaš Pernar. Sinčiću je bilo dovoljno naslikati se pred upravnom zgradom INA-e u Zagrebu. Došli su ukazati ljudima da se Rafinerija gasi. Zadnji čavao u lijes jednog od najjačih industrijskih gradova. Ma, ne zamjeram im, oni su upravo došli s Marsa.
Bernardić i onako djeluje kao jedno od najopakijih živih bića koje žive na Marsu a njegovi euforični istupi imaju posebno značenje poslije jučerašnje objave stranačkog rejtinga koji govori da je, konačno, uspio, nekad uvaženu i jaku stranku, dovesti na „odlično“ treće mjesto. I sav je sretan. Optimističan. Euforičan kao Žalosna Sova.
Ma što Sova, SOA ili nešto treće reklo svima Vama koji ste dočitali ovaj tekst a i onima koji nisu čestitam Božić i želim mir i dobro s puno blagoslova Novorođenog.
