Danas se navršava točno 32 godine kako je rock muzika izgubila jedinstvenog pjevača – Sergia Blažića Đosera. Umro je 18.siječnja 1987. u Puli od posljedica Hodgkinove bolesti s kojom se borio preko 15 godina. Đoser je doživio samo 36 godina života ali je i u tom jako kratkom vremenu postao rock legenda. Sa svojim kolegama iz hard rock grupe Atomsko sklonište snimio je šest studijskih albuma i jedan uživo,a Atomci su se 1983. otisnuli i preko bare na američku priču. Atomsko sklonište je dolazilo iz malog grada Pule, ali je imalo obožavatelje u svakom dijelu Hrvatske i bivše Jugoslavije, a na njihove koncerte su dolazili fanovi i iz susjednih zemalja – Rumunjske, Bugarske, Mađarske…. može se reći da je Atomsko sklonište s Đoserom doista bilo poznati i veliki bend, a sam Đoser je i usprkos teškoj bolesti i slabosti uvijek davao sveo od sebe na svakom koncertu do samog kraja. Uostalom, na njegov sprovod je došlo čak 4000 ljudi.U spomen na njegovo glazbeno djelovanje i borbu protiv Hodgkinove bolesti u Puli se od 1988. do 2008. godine održavao Memorijal Sergio Blažić-Đoser, a 2014. zelena površina u puljskoj Krležinoj ulici nazvana je Poljana Sergia Blažića-Đosera.
Kažu da za ljubav treba imat dušu. Đoser ju je svakako imao.
Treba imat dušu
Uz stol na tri noge
Bez ijednog čavla
Sjele su u pet do ponoć
Da prizivaju duhove
Da prizivaju duhove
U polutamnoj sobi
Sklopile su svoje oči
Ispružile bijele prste
I šaputale njegovo ime
I šaputale njegovo ime
U tren se pretvorilo
Hiljadu noći i dana
Odgovora nije bilo
Jer za ljubav treba imat dušu
Jer za ljubav treba imat dušu
