Velik grad piše priče u svakom trenutku. Pa i u tramvaju broj 7 koji gmiže preko Save koju premošćuje sivi beton Mosta Mladosti. Stari zapisi govore da su nekad putnici gledali kroz prozor tramvaja u prozore nebodera, rijeke automobila ili u zgodne prolaznice… – a danas su pogledi usmjereni u mobitele u rukama, glave su pognute, slušalice su u ušima, komunikacije nema. Ljudi su u nekom digitalnom svijetu. Matrix je svud oko nas. Jedan od njih,, gledajući cijelo vrijeme u ekran ispred sebe odjednom se podigao nakratko, osmotrio ljude u tramvaju i povikao iz sveg grla: Hej časna! A zatim je sjeo i ušutio. Njegov poziv časnoj iz njegove glave nije baš zanimao putnike, a mnogi ga nisu ni čuli. Vidjeli su ga krajičkom oka danas i više neće nikada. Tramvaj se uvijek puni i prazni novim licima.
Veljača prevrtača podari malo toplog sunca i plavog neba, a onda to prekine hladnim vjetrom sa Medvednice. Sjeverac puše glavnim trgom svih Hrvata dok po njemu hodaju čete lijepih žena, onog najljepšeg što Zagreb ima. A uz njih dolazi i neizostavna glad. Na samom trgu iz friško otvorene pekare ukrašene balonima izlaze ljudi s komadima hrane u rukama. Zagrizu zalogaj i nestanu u gomili. I grijane terase središta grada su pune. Uvijek ima zainteresiranih za popodnevnu kavicu – pa i u veljači.
Stari dobri Importanne na Glavnom kolodvoru otvoren još davne 1993. je uvijek bio moj izbor broj jedan ovog velikog grada. Tu sam provodio duge noći u kafićima – od sumraka do zore, a i danas često odem pojesti ćevape ispod zemlje. Ovdje su svi oni likovi iz Štulićevih pjesama, ovdje je naša furka. Dolazi žena iz Osijeka i pita me koliko koštaju mali ćevapi. Ovdje sve što se speče u vrlo kratkom roku nestaje. Gladna usta dolaze sa svih strana. I kladionice, kafići trgovine i butici – svega ima ispod zemlje, već 25 godina.
I dva mladića pokušavaju zaraditi neku lovu svirajući akustične giitare i pjevajući pjesme Gibonija i Parnog valjka. Ljudi im prilaze i daruju koju kunu. Tu je i policajac koji nakratko prekida koncert. Nešto raspravljaju. Sat otkucava. Uskoro će 16 sati. Pothodnik se puni ljudima koji idu kući s posla. Gužva postaje sve veća i veća. Sat ludila na gradskim ulicama. A onda se sve smiri.
