Svatko od nas u životu ima boljih i lošijih dana; uspješnijih i manje uspješnih, pa i onih loših koje bismo najradije zaboravili; onih svakodnevnih, običnih, i onih posebnih, prijelomnih, poslije kojih stvari više nikada ne budu iste kao prije. Kako ljudi tako i narodi, države, imaju neko svoje kolektivno pamćenje na dobre i loše epohe, na prosperitetna i manje prosperitetna razdoblja. Na dane kad je nešto započeto ili kad se nešto završilo. I dok naši osobni datumi prelamaju naše živote, susretima i rastancima, diplomama i vjenčanjima, odlascima i smrću nadnevci koji ostaju u kolektivnom sjećanju obično su neke uljudbene ili kulturne prekretnice.
Pojmovi uljudbe i kulture se kod različitih naroda drukčije koriste; u različitim jezicima nejednako definiraju. Na primjer u njemačkome se za pojam uljudbe ili civilizacija upotrebljava riječ Kultur, a za kulturu Bildung. U francuskome se često zamjenjuju oba pojma u istom značenju. Kod nas je uvriježeno kulturu poimati kao »unutarnji izraz života« koji obuhvaća ideologiju, religiju i dominantno umjetnost. Pod uljudbom se, s druge strane, podrazumijeva »ukupnost vanjskih uvjeta« pod kojima se taj život odvija kroz znanstvena i tehnološka dostignuća, kroz socijalne i političke okvire. Odatle proizlazi da bi uljudba trebala biti neko naše izvanjsko značenje, a da kultura tvori unutarnji ustroj čovjekov; njegov moralni i duhovni identitet. Ovakva podjela više-manje slijedi Hegelovo poimanje subjektivnog i objektivnoga duha. Meni se ipak čiti da je ta podjela nekako umjetna i sama sebi svrhom. Razlikovanje »unutrašnjega« i »vanjskoga« zasigurno, samo po sebi, neće pridonijeti boljem razumijevanja kompleksnosti odnosa čovjeka s njegovom, danas više nego ikad, usloženom okolinom.
Za Hrvatsku se jučer, zadnjeg dana mjeseca veljače 2019. godine, zbio jedan važan i kulturni i uljudbeni i civilizacijska događaj. Prijelomnica u svakom smislu u kojem pojmove uljudbe, kulture i civilizacije želite koristiti. Hrvatska je pristupila CERN-u! Europsko vijeće za nuklearna istraživanja CERN (fr. Conseil européen pour la recherche nucléaire) od danas prepoznaje Hrvatsku kao svoju članicu. Biti članica CERNa znači imati ugovorene obveze, prava i mogućnosti koje članstvo u toj organizaciji, jednoj od najstarijih europskoj integracija novoga doba, pruža. Obično se CERN na prvu prepoznaje kao svjetski vodeća znanstvena institucija na području fundamentalnih fizikalnih istraživanja svojstava materije i Svemira uopće. Pri tom, često, vrhunska tehnološka rješenja upotrjebljena u istraživanjima nepravedno padaju u drugi plan, mada se u pravilu radi, ne samo o novim rješenjima koje zahtijevaju usko znanstveni problemi, već i o funkcionalnim rješenjima koja će naći široku primjenu u svakodnevnom životu. Prisjetimo se samo da je World Wide Web (WWW) koji koristite dok čitate ove retke začet na CERNu za potrebe ažurnije i kvalitetnije komunikacije među znanstvenicama. Pored svoje znanstveno-tehnološke misije CERN ne zaboravlja i važnost oplemenjivanja znanstvenih spoznaja kroz edukativno djelovanje usmjereno posebno prema mlađim naraštajima, studentima i mladim istraživačima.
Europski centar za nuklearna istraživanja CERN iniciran je na jednom UNESCO-zasjedanju u Parizu u prosincu daleke 1951. godine. To CERN čini vršnjakom jedne druge važne europske integracije: Europske zajednice za ugljen i čelik. Nju danas poznajemo pod imenom Europska Unija. Bilo je to vrijeme nakon drugog svjetskog rata kada je korištenje nuklearne energije u mirnodopske svrhe bilo još velika nepoznanica, a prijetnja nuklearnim oružjem svakodnevno mogla prerasti u novi svjetski sukob. Do ljeta 1953. pripremljeni su temeljni dokumenti sporazuma koji je tada potpisalo dvanaest zemalja pristupnica. Među zemljama osnivačima bila je i Jugoslavija. U to je vrijeme nuklearna fizika bila civilizacijski važna zbog velikih tehnoloških potencijala, mada ne treba isključiti ni motive zemalja potpisnica da postanu svjetske sile razvojem vlastitog arsenala nuklearnog oružja. Ipak CERN je jedna od prvih Europskih integracija koja je ratom izmučenu Europu pokušala smjestiti na svjetlu stranu povijesti; postavit neke nove temelje zajedništva kroz znanstvenu i tehnološku suradnju. Danas sa sigurnošću možemo svjedočiti o ispravnosti tog puta.
Jugoslavije je 1961. godina izašla iz CERNa, ali znanstvenici iz naših krajevi nikada nisu prestali surađivati s tom znanstvenom institucijom. Za brojne moje kolege jučer je bio veoma značajan dan. Možda jedan od sretnijih dana u njihovim životima u kojima i inače nižu znanstvene uspjehe. Mnogi od njih su ovaj trenutak sanjali godinama, desetljećima. Mnogi od njih su strpljivo i predano radili da se ono što se zbilo jučer i dogodi. Mnogi od njih su cijeli svoj znanstveni život ugradili u CERN. Neki su na CERNu boravili tek povremeno usavršavajući svoje znanstvene vještine. Mnogi su svoj znanstveni razvoj napravili baš na CERNu kao studenti ili postdoktorandi. U znanstvenom svijetu lijepo je da svako može sudjelovati i doprinijeti zajedničkoj stvari svojim znanjem i osobnim zalaganjem. I taj mar obično prije ili kasnije bude nagrađen. Naravno da neće odmah sutra stotine znanstvenika pohrliti na CERN, ali jedna važna vrata danas su otvorena. Kroz njih će svakoga dana prolaziti sve više ljudi!
Zašto je značajno da Hrvatska bude članica CERNa? Zato što CERN nije samo znanstvena već i tehnološka institucija. Znanstvene institucije su mjesta koja razvijaju i prva se koriste najnovijim tehnologijama. Članice CERNa imaju mogućnosti razvoja vlastite privrede tehnologijama koje su druge članice razvile za znanstvene potrebe. Kroz vrata koja su jučer otvorena nadam se da će već prekosutra kročiti brojni inženjeri, inovatori i privrednici.
Zašto je još značajno da Hrvatska bude članica CERNa? Zato što CERN povezuje ljude. Pri tom ne mislim na ono lagodno zbližavanje koje se među ljudima događa kad se u veselom društvu mogu neobavezno družiti. Pri tom mislim na ono zajedništvo koje se rađa između ljudi kad složno prionu nekom poslu; i naprave ga. Kad zajednički rješavaju probleme i savladavaju prepreke. Iskrena prijateljstva postoje samo među ljudima koji imaju sjećanje na zajednička postignuća u radu. Oni koji imaju dodira sa svijetom znanosti vjerojatno razumiju o čemu govorim. Nadam se da će se sa članstvom u CERNu isti tip zajedništva početi razvijati i u poduzetništvu; i u ekonomiji. U politici? Maštam! Iako se ponekad čini da živimo u nemilosrdnom društvu sveopće konkurencije u kojem vlada novac i vječita borba za nj to nije sasvim tako. Našu civilizaciju stvorila je kooperacija generacija i samo se kroz zajedništvo svih nas ona može održati. A hoće li? to ovisi o nama samima. I našoj Volji za Suradnjom. Nije li to opet nekako više pitanje kulture nego uljudbe?
Jučer je napravljena još jedna integracija Hrvatske uljudbe s europskom civilizacijom. Ona će olakšati brojnim hrvatskim znanstvenicima suradnje koje su i do sada njegovali, ali ona bi trebala, s vremenom, donijeti cijelom društvu nove obrasce ponašanja; novu kulturu ophođenja.
P.S. Što je misija CERN-a?
- pružiti jedinstven asortiman akceleratora čestica koji omogućuje istraživanje najznačajnijih spoznajnih pitanja.
- provesti vrhunska istraživanje temeljnih zakona fizike.
- ujediniti ljude iz cijelog svijeta kako bi pomicali granice znanosti i tehnologije, za dobrobit svih.
