Govorili su nam uz podsmijeh: ma, dajte, planinarenje po Maksimiru, tko bi normalan to organizirao!? Pa, mi! NAD VRHOM! Mi nismo normalni planinari, mi smo, za razliku od normalnih planinara, NAD VRHOM! Mi stanemo na bundevu u Slavoniji i mi smo – NAD VRHOM! Umočimo noge u plićak na makarskoj plaži i mi smo – NAD VRHOM! Popet ćemo se i mi na Biokovo i biti – NAD VRHOM! Normalni će planinar reći: popeo sam se na Biokovo za tri sata i dvadeset minuta a predviđeno je tri i trideset, jesss! Normalni će planinar osvojiti Biokovo; mi ćemo zahvaliti toj velebnoj planini što nam je dala snage i dozvolila nam da se prepuni pozitivnih emocija, s ljubavlju i mirom popnemo (ne mareći za satnicu) do njezinih visina i biti će sretna s nama što smo – NAD VRHOM! I s nama će u tišini i miru proboraviti dovoljno trenutaka svetog vremena.
Zima … mi smo tek godinu dana mlado planinarsko društvo i naši su članovi početnici u hodanju planinom; nismo za visokogorske zimske uspone, dereze, cepine, naveze … naučit ćemo i to, vrijeme će reći kad će biti potrebno. Ove nam je zime bilo potrebno hodati Maksimirom! Biti NAD VRHOM u maksimirskom parku! Facebook, omiljena društvena mreža svih planinara, nije se nasmijala našem pozivu na izlete pod skupnim nazivom „Zima u Maksimiru“; pet i pol tisuća je ljudi pogledalo objavu, sedamstotina ih je lajkalo uredno sa srčekima! Mailovi su stizali prepuni pohvala …
Ipak … prvo jutro, trenutak istine: biti će nas samo troje (mi iz društva) ili će se pojaviti još netko? Okupilo nas se je dvanaest! Nitko sretniji od nas troje i tih devet razdraganih ljudi koji su mislili da maksimirski park završava odmah iza ograde zoološkog vrta. I narednog se tjedna okupilo više od deset ljudi koji su se divili koliko u dubinu ide maksimirki park, koliko ima staza kojima je lijepo lutati i na koncu se presreto izgubiti! U Maksimiru ima pet jezera? Pet! Lako ih je naći, zaokružiti stazom, saznati da su to umjetna jezera napravljena skoro prije dvjesto godina.
Sve je ostalo povijest. Danas smo desetu srijedu za redom bili u Maksimiru. Mnogo je (u prvih nekoliko trenutaka upoznavanja) novih ljudi došlo da se divi Maksimiru i da se učlani u to društvo – NAD VRHOM! Hodamo, glupiramo se, čuvamo tajne svoje i prirode …. dočekivali smo prve šafrane, sad razmišljamo o salati od divljeg luka! I da, Ježeva nam je kućica vrlo draga lektira; svake je srijede posjetimo i popijemo u njoj topao čaj i vrhunsku kavu. Posjedimo, popričamo, dogovaramo se za naredni tjedan. Ne razmišlja se o nedolasku narednog tjedna!
Zaboravih: Ježeva kućica je staromodni restoran na istočnom rubu Maksimira u skromnoj ulici zvanoj Fakultetsko dobro. Da, zaboravih još: u tih deset tjedana, niti jednom nas nije kiše smočila. I da je, tko mari – mi smo NAD VRHOM!
Idemo dalje: zima u Maksimiru prerasta u maksimirsko proljeće! Buditi sigurni – doći će i maksimirsko ljeto! Planinarsko društvo NAD VRHOM u prva je dva mjeseca ove godine svoje članstvo udvostručilo. Koliko nas ima? Poslovna tajna; ne želimo kvariti raspoloženje onim velikim i moćnim društvima u kojima broj članova stagnira (čitaj – smanjuje se) a prosječni životni vijek još prisutnih članova se bliži opasnoj brojki definitivnog odlaska na Mirogoj. Tu počinju nove priče – NAD VRHOM ih znade ispričati mnogo. Ostanite na našoj frekvenciji!
Zdravko Bartolić
Fotografije: Sanja Pilić, Maja Pavičić, Sonja Cvitas …
