Autor: Miroslav Šantek
Njemu sigurno nije bilo nimalo svejedno. Zamaman miris širio se cijelim njegovim trgom.Ispunio je i njegove nosnice i prisjetio ga na vrijeme kad je službovao na prostorima između rijeke Kupe i Une, a koju će narod hrvatski po njemu nazvati Banijom ili Banovinom. Dok je boravio sa svojim vojnicima u Glini, taj čuveni i svima poznati ban Josip Jelačić sigurno je uživao u mesnim delicijama koje su od pamtivijeka u tim krajevima pripremali domaći majstori mesari sa mesom svinja iz okolnih sela. Vješto su znali obrađivati meso i pripremati najbolje začinske smjese koje su upotrebljavali za izradu vrhunskih kobasica i salama. Na kraju krajeva, u tom području, u Petrinji je postojala i čuvena Gavrilović tvornica – sinonim kvalitete mesa, a sasvim sigurno je prolazio i pored polja punih konoplje od koje su naši stari svašta izrađivali – ta biljka je bila jednostavno pravo prirodno blago – čak su se plele i narodne nošnje od nje.
Zagrebačka noć je zamamna. Nudi svakakve mogućnosti i izazove kakve ne možete pronaći u drugim dijelovima Hrvatske. Jednostavno veliki grad ima svoje draži i ponudu. A u samom središtu, ispod bana koji neprestano jaše na konju s okrenutom sabljom prema toj Baniji odakle je i došao jednom, nanizali su se drveni štandovi prepuni mesa. Došla slavonska ekipa u posjet Zagrebu pa su odmah udarili svojim najjačim oružjem – posvuda vise objesene kobasice, vratine i šunke, a debeli zidovi prvoklasnog špeka su se opasno vinuli prema nebu, razne salame i čvarci jednostavno mame da zastanete i da bar na trenutak uživate u tom mirisu koji je nastao od sve te gomile mesnih proizvoda
Uz tone mesa mnogi Zagrepčani su zastajali i na štandu s proizvodima industrijske konoplje. To je nevjerojatna biljka koju su Hrvati jednostavno zaboravili.A mogli bi od nje živjeti kao bubreg u loju. Čak 20 tisuća proizvoda se može dobiti od te biljke. Širom svijeta, a naročito u Americi, prerada i uzgajanje industrijske konoplje nekada je bio jedan od najunosnijih poslova. Konoplja je nazivana „usjev od milijardu dolara“, jer se u to vrijeme od jedne žetve mogao zaraditi ogroman prihod.To je ekološka biljka, biljka budućnosti. Ne prska se, ne napadaju je insekti, tako da namirnice i bilo koji predmet koji se pravi od nje ne sadrži baš nikakve štetne tvari. Konoplja pored svega toga čisti zemljište od zagađenja. Zato su u Černobilu posijali ogromne količine zemljišta pod konopljom jer čisti zemljište koje je bilo izloženo radioaktivnom zračenju. Isto tako, u okolici rudnika, gde se skladišti ruda, čisti zemlju od teških metala.
Ali ima ona stara: divanio – prdio.
Zasjeo sam u jednom zagrebačkom kafiću. Vikend je. Noć pada na veliki grad. Ulicama marširaju skupine lijepih žena. Ne zna se koja je ljepša. Svi stolovi oko mene su popunjeni. Ljudi se smiju i zabavljaju, a meni na pamet pade taj ban Jelačić koji kroz to blještavilo Zagreba gleda tamo prema Savi gdje se nižu novozagrebački neboderi, a iza njih svjetla Velike Gorice, niz turopoljskih sela i mrak beskrajnih prostora preko Kupe do Une. Tamo na Baniji u ovom trenutku su napuštena sela , zavijaju vukovi i čagljevi, a banijski mesari i konopljari nikad neće donijeti tone mesa na njegov trg.
Vjerojatno i njega boli to kameno srce ugrađeno u taj spomenik.
