Autor: Ljiljana Lekanić-Kljaić
Dogodilo se da na HTV-u prikazuju ciklus špageti-vesterna sa C. Eastwoodom u glavnoj ulozi i da sam odgledala njegov zadnji film u kojemu je redatelj i glavni glumac, kako to već biva unazad tridesetak godina. Radi se o filmu “The Mule” iz 2018. godine.
U 88. godini režirati i glumiti u takvom filmu moguće je rijetkima, a možda i samo njemu. Primjećujem s koliko uživanja gledam njegove rane filmove, u kojima se tek promiče u zvijezdu i ove friške gdje je etabliran i priznat od publike i kritike. Drag mi je kao zagonetan i hladnokrvni čovjek bez imena s obaveznom cigaretom kao zaštitnim znakom u špageti-vesternima (tzv. Dolarskoj trilogiji) Sergia Leonea: “Za šaku dolara”, “Za dolar više” i “Dobar, loš, zao”. Sviđa mi se kao tip čovjeka od akcije u “Orlovom gnijezdu” ili “Cooganovoj prijevari” i kao macho policajac kakvog glumi u serijalu o Prljavom Harryju gdje utjelovljuje šutljivog i zatvorenog, a ponekad brutalnog i nemilosrdnog junaka. Ali najviše volim “Bird” (1988.), film o jazz-glazbeniku Charlieju Parkeru u maestralnoj izvedbi Foresta Whitakera, antivestern “Nepomirljivi” (1992.) za kojeg je dobio Oscara kao najbolji redatelj i ostvario sjajnu ulogu ostarjelog revolveraša Billa Munnyja psihološki razrađeni lik koji otvara retorička pitanja poput potrebe za osvetom, “Mostove okruga Madison” (1995.), gdje je nezaboravni Robert Kincaid u tužnom, a ne patetičnom filmu, dirljivu “Mističnu rijeku” sa upečatljivim rolama S. Penna i T. Robbinsa koji su dobili Oscare za glavnu i sporednu ulogu, “Djevojku od milion dolara” (2004.) gdje glumi boksačkog trenera Frenkyja Dunna koji se iskupljuje trenirajući boksačicu Maggie Fitzgerald (dobio četiri Oscara) i “Gran Torino” gdje kao veteran Korejskog rata Walt Kowalski postupno mijenja svoje stavove o doseljenim Amerikancima.
“The Mule” je snimljen prema istinitoj priči Lea Scharpa koji je 11 godina služio Sinaloa kartelu i bio jedan je od najuspješnijih mula. Eastwood glumi 90 godišnjaka Earla Stonea (nomen est omen!) koji cijeli život stavlja posao i sebe ispred obitelji. Kad bankrotira i propadne mu posao sa cvijećem, u čemu je bio jako uspješan, pa je jedna vrsta ljiljana nazvana po njemu, počinje raditi kao mula. Cijeli film obiluje humorom vidljivim kroz dijaloge s mafijašima, s kojima ostvaruje poseban odnos, a neki od njih postaju pod njegovim utjecajem bolji. Prljavim novcem rješava obiteljske probleme (plaća školovanje unuci), ali žena mu je na samrti (odlična Dianne Wiest), pa pokušava popraviti stvar koliko je to moguće. Kćer Iris (glumi je prava Eastwoodova kći Alison) prepozna očevu humanost i oprašta mu što u ključnim životnim trenucima nije bio kraj nje. Autobiografski detalj? Trenutak katarze svakako. Kad prizna svoju krivicu i ode u zatvor kćer se oprašta od njega govoreći mu da je sretna jer sad bar zna gdje će ga moći naći. Earl se promiče u suvremenog Robin Hooda, jer zarađenim novcem čini dobra djela npr. plaća dug udruzi veterana 2. svjetskog rata jer želi i dalje plesati u njihovoj dvorani. A kako samo pleše! Dirljiva je ta povezanost sa životnim ritualima koji nas tako određuju npr. odlazak na ples u velikim salama gdje sviraju country.
Uzbuđujuće je pratiti ovaj film ceste i slušati izvrsnu glazbu koju potpisuje Arturo Sandoval, pogotovo kad se zna koliko je Clintu glazba važna. Ako je ovo zadnji film kojeg režira i u kojem glumi glavnu ulogu može biti ponosan na svoje djelo. U dugoj umjetničkoj karijeri nametnuo se različitim ulogama i dokazao da je jednako dobar, pa čak i bolji u starosti od uloga koje ga proslaviše u mlađim danima. Sreća je biti svjedokom tako sjajnog opusa i neispuhanog talenta.
