Jučer, danas, sutra! Kažu da ako 72 sata uspijete ne zapaliti prestajete biti pušač! Postajete apstinent! Istina. Provjerio sam to stotinama puta. I zadnji puta najgore je bilo prva tri dana, sedamdeset i dva sata. I ne samo u životima ovisnika o lakim drogama, tri dana su dobra mjera i za mnoge druge životne aktivnosti: teretanu, iskrenost, državničke posjete i brak. U politici, na primjer, sve se događa danas. Ovdje i sada. Pokoju neugodnu stvar odgodit će umješan političar za sutra. Lošu prošlost dobar političar briše za sobom jednako revno kao što bludnik uklanja povijest posjeta stranicama tvrdo-erotske tematike. Ono malo dobra iz prošlosti svakom je političaru lako sažeti u Jučer, u jučerašnjih 24 sata. Što je bilo prekjučer, ako je uopće bilo prekjučeri, toga se u pravilu više nitko ne sjeća. Osim bivše Premijerke. Ona je bila opsjednuta s tim prokletim prekjučer: „day after yesterday“; ako idemo po vremenskoj crti unazad! Valjda je zato, odradivši tek pola mandata, i izgubila sve svoje dodvorice na onih dvadeset i šest stepenica Koncertne dvorane Lisinski nakon poraza na Obćem izbornom saboru Stranke. 21. svibnja 2012. Sve u svemu živimo za danas; u jednodnevnoj civilizaciji. Obznaniti nešto od prije tisuću godina ili nešto od prekjučer jednako je svrsishodno: besmisleno.
Kreont:
A dušu, srce, pamet kojeg čovjeka
proučit nije moći, dok ga ne vidiš,
gdje oko vlasti, zakona se stara on.
Tko cijelim gradom ravna, ali ne mari
za savjet najbolji, već jezik od straha
on nekog sputa sebi, taj se meni sad
i davno veće čini rđa najveća.
Ni onog, kome više jeste prijatelj
no domovina njeg’va, ništa ne cijenim.
(Sofoklo [495.pr.Kr.-Atena, 406.pr.Kr.], Antigona: 2.čin;14-22)
Kineski predsjednik dolazi u dvodnevni posjet Hrvatskoj. To je prvi posjet nekog kineskog predsjednika Hrvatskoj otkako su dvije zemlje uspostavile diplomatske odnose. Kineski će predsjednik razgovarati s Premijerom i predsjednikom Hrvatskog sabora. Zbog njegova posjeta u centru i širem centru Zagreba će biti posebna regulacija prometa te će se promet povremeno zaustavljati. Prvog dana posjeta će od ranih jutarnjih sati zatvoreni biti dijelovi grada uz trasu kretanja: šire područje Gornjeg grada i dio oko Predsjedničkih dvora.
(24sata Petak, 19.lipnja 2009.)
Skora da priopćenje staro deset godina ne treba mijenjati. Istina, danas nam je u posjetu došao Premijer, a ne Predsjednik NR Kine, ali bi se ova greška mogla udobno podvesti pod tipfeler (njem. Tippfehler; lat. lapsus calami) iliti po hrvatski zatipak. Isto tako danas više Tebom ne vlada Kreont Ivo nego Kreont Andrej. No i ta je razlika zapravo minorna. Oba proeuropski orijentirana poliglota britka uma i još britkija jezika moglo bi se lako zamijeniti. Odlučni i oštri u ophođenju s nejakima i slabima, ponizni i skrušeni pred moćnim i jakima. Nekadašnji i današnji Prvi od Najprvijih. Odličnik i dostojnik. Uvijek vjerni vlastitom moralnom kodeksu i vazda spremni kreontski se suočiti s ne odveć mudrim Zborom predstavljenim tebanskim Saborom.
Danas 10. travnja 2019. opet su iste ulice Zagreba zatvorene za prometovanje običnim građanima. Od današnjeg posjeta Vlasti jednine nam Domovine očekuju slična investicijska čuda kao i prije deset godina. Jednako trojstvo hrvatskih velikodostojnika uključeno je u razgovore „na visokoj razini“. U hotelskom lobiju i na vidikovcu Westina toči se ista marka pjenušca, žvaču se iste malostonske školjke. Isti otužni likovi laprdaju o putu svile, Marku Polu i vjekovnom prijateljstvu hrvatskog i kineskog Naroda. Naći će se i poneki dosadnjikavi povjesnik s pričom o našem „Hrvatskom zidu“, Stonskim zidinama, najvećim zidinama na svijetu nakon zidina kineskih. Uglavnom već viđeno. I zaboravljeno. Deja vu.
Što li je mudri Zbor svjetovao našem prvom Kreontu tog davnog lipnja 2009. godine danas više i nije važno. Što li su novine pisale o tom vjekovnom susretu prije deset godina danas je besmisleno rekonstruirati. Napunih jedanaest dana poslije tog događaja Kreont Ivo bio je prisiljen abdicirati. Učinio je to na svoj, splitsko-varoški, šarmantni način. Pričalo se svašta. Poslije se kao bio predomislio, ali nakon tog prvog srpnja 2009. počeo je njegov nesmiljeni put prema dolje. Nezaustavljivi slobodni pad koji trenutno osujećuju tek rešetke remetinečke izbice. Zatvora na kraju grada. Kineske investicije nikad nisu realizirane. Umjesto njih je došla ekonomska pokora i beskonačno ulizivanje EU moćnicima i „nulta stopa tolerancije na korupciju“; pravosudno dokazivanje kako je jadnu Hrvatsku, gotovo deceniju, potkradao tek jedan, jedini, usamljeni i potkupljivi tat – njen premijer.
Kreonta Ivu uglavnom poznam s TV ekrana. Uživo ga sretoh tek jednom. U intersticiju granične policije i carine na zagrebačkom aerodromu Pleso. 20. studenog 2014. godine. Učinio mi se nekako prevelik i previsok za osobu koju pravosuđe pere i ožima, evo, već petu godini. Granični policajci bijahu dva tipa friško izbrijana tjemena, pa sam na trenutak, dok sam žnirao cipele i opasavao remen nakon rendgenske kontrole, prvo pomislio da neki naturščik-dubler glumi eks-premijera u novom nastavku KT2 serijala. Na prvu mi se učinilo čudnim da bi se svježe otpušteni pritvorenik bez putovnice mogao naći u međunarodnom prostoru zračne luke. No, kad sam i sam s osobnom iskaznicom prošao pokraj obrijanog dvojca posvijestila mi se činjenica da mi putovnica treba tek za prekooceanski let. Kao EU građanin mogu lutati E-Unijom samo s osobnicom. Poslije su se na let British Airwaysa za London ukrcali i Čedo i Jadranka otklonivši mi svaku sumnju.
No danas sumnje nema. Nemam sumnje da će današnji susret velike kineske delegacije biti tek jedan u beskonačnom nizu beskorisnih političko-turističkih putovanja kojima, čini se, nisu skloni samo naši vlastodršci, već i strani. Uvijek je dobro malo otputovati na račun poreznih obveznika. Trkeljanja o trgovinskoj razmjeni i investicijama uvijek se čine kao dobar alibi za inozemni provod. Teret domaćinstva ovaj puta je pao na naša leđa. To je jako odgovoran zadatak. Neko bi od gostiju mogao nešto zamjeriti. Da stvar bude gora trenutno smo u obavještajnom ratu sa špijunskim velesilama: Slovenijom i BiH. Teško će biti plivati u tom kolopletu špijunaže, prežderavanja, kontrašpijunaže, opijanja i prostitucije. Valja biti na oprezu. Da opet, par dana nakon ovog bjelosvjetskog derneka, ne ostanemo bez Kreonta. Kreonta Andreja.
Prije deset godina šaptom je pao Prvi od Najprvijih. Nije mu pomoglo dobro poznavanje strukture grčke tragedije. Petljanja s poslovima teškim tek par tričavih milijuna došla mu glave. Bojim se da je važeći Kreont, nevičan dramaturgiji, na dnevnoj bazi umočen u poslove s milijardama u velikoj opasnosti da ga netko otšaca za Remetinec. Ne, ne bojim se ja zbog Kreonta Andreja osobno. Snaći će se on ma gdje ga djenuli. Pametan čovjek svugdje se snađe, pa i u zatvoru. Brinem za sve nas ostale, jer ako nam sav pismen i elokventan svijet posvršava po zatvorima u Bruselj ćemo opet morati slati tupe panjine koji jedva i na materinjem jeziku znaju nabrojati do pet.
P.S.
„I ružičasto je crno: nazor o svijetu u kazališnom djelu Jeana Anouilha“ knjiga je kojom je Ivo Sanader zaslužio doktorat. Objavljena je 1988. u Splitu, a u njoj se autor bavi Anouilhovim opusom. Inače Jean Anouilh(1910.–1987.) bio je francuski dramski pisac i redatelj, jedan od najznačajnijih dramskih pisaca XX. vijeka te jedan od najuglednijih modernih francuskih pisaca. U karijeri koja je trajala više od pedeset godina, Anoulih je ostavio velik broj dramskih djela, koje žanrovski sežu od komedija, često crnohumornih, preko klasičnih drama u užem smislu pa sve do tragedija i modernih reinterpretacija klasičnih teatarskih komada poput adaptacije Sofoklove Antigone. U svom je opusu Anouilh najčešće analizirao beskompromisnost posebnih pojedinaca u sustavu relativiziranih moralnih vrijednosti i kompromisa.
