Autor: Marjan Gašljević
Kraj kolovoza nekako smatramo i krajem ljeta i ako, u stvari, kraj nije niti kalendarski niti klimatološki. Percepcija kraja ljeta proizilazi iz činjenice da se početkom rujna počinju događanja kojih smo uvelike ili oslobođeni tijekom srpnja i kolovoza. Što, dakle, očekujem od prvih dana rujna?
Prvo očekujem i nadam se klimatološkom zahlađenju kojem se radujem u ovim prevrućim zadnjim danima kolovoza. Da se, međutim, neće desiti zahlađenje u društveno – političkim odnosima već naprotiv možemo lako slutiti iz političkih predigri koje se lagano zahuktavaju.
Samo ljeto na nekakav način obilježila je smjena ministara ujedno i stranačkih dužnosnika koje nešto i nije jako odjeknulo. Reklo bi se da je taj potez Premijera bio, na nekakav način, i očekivan. Smijenjena četvorka dobrano je do tada već „ogadila“ politički prostor u kojem je djelovala pa je njihovo uklanjanje bilo logično i nitko nije nešto žalio za njima u uvjerenju da će rasplet razloga njihova uklanjanja tek vidjeti osim ako ih ne „zamrače“ neka druga prljavija događanja. U stvari malo je začuđujuća sama činjenica da takvi likovi mogu uopće doći na takve položaje. Nebrojeno sam puta do sada čuo u ovih svojih tridesetak godina sudjelovanja u radu Stranke iz koje su upravo ti ponikli čuđenje ljudi koji usprkos svojim stručnim, obrazovnim i društvenim kompetencijama nikada nisu uspjeli napredovati i odmaknuti se od „lijepljenja predizbornih plakata“. Rijetko od njih su danas aktivni a i oni koji su imali snage, volje i strpljenja crpljenih uglavnom iz floskule da pokušavaju nešto mijenjati iznutra jer lajanje izvana nije korektno istisnuti su nekim novim „kadrovima“ koji su već prošetali kroz mnoge druge političke opcije u kojima nisu mogli zadovoljti svoje uhljebničke ili koruptivne želje pa sada kupuju mjesto i prostor besprizornim uprknućima kao pouzdanim putom ka ispunjenju želja. Zanimljivo, takvi se likovi uvijek nepogriješivo grupiraju kao psi oko kuje željne parenja.
Ljeto je, pak, bilo burovito, prepuno brzih i naglih neverina koji su razbacivali terase, šatore, sjenila ali i povremeno vrlo vruće. Evo ova opaka vrućina na kraju kolovoza kada stvarna vanjska temperatura daje uslijed vlažnosti zraka privid i za desetak stupnjeva više zbog čega meteoropati trpe, a kronični imaju probleme.
Kronični, pak, uglavnom se drže hlada, a neki su opet krenuli u neke svoje obračune. Kronični mrzitelji posebno hrvatskom obalom povremeno nalupetaju ponekog koji se ne uklapa u njihovu percepciju savršenog kao što su oni sami. I ti događaji, uglavnom, prođu s vjesticom na lokalnom portalu ili crticom u vjestima van udarnog termina. Na žalost, upravo zbog „kroničnih“ koji sudjeluju u ovim događanjima, o njima bi se trebalo povesti nešto više računa. Izboli Francuza, razbili Engleza nije događaj ali, avaj, natukli zvezdaše to je, bome, događaj na koji se skače.
Iskustveno, dvjestotinjak BBB-a u sačekuši na benzinskoj napali pedesetak torcidaša, dojurila murija i zatekla razbijenu benzinsku poflekanu mrljama krvi i to je to. Čak ni Barišić ni Brbić nisu imali potrebe komentirati taj događaj ali kada „po repu“ dobiju domaći zvezdaši u Hrvatskoj onda to postaje međunarodni problem i to i prije nego se, u stvari, zna što se je desilo. Čak i to sa „zvezdašima“ je insinuacija. U susjednoj nam Srbiji izvlače tenkove pred stadion, navijači jurcaju okolo u borbenim vozilima a cjelokupan politički vrh se natječe tko će više i inspirativnije opisati susjede im iz Hrvatske.
Sjetite se nesretne utakmice u Zagrebu između Dinama i Zvezde i godina poslije nje iz kojih je Hrvatska izašla krvava i spaljena ali samostalna. Treba li nam ponovno zbog nekoliko napaljenih i napušenih dripaca iz mraka prošlosti izvlačiti avetinje iste te prošlosti ili koristiti aktivnosti koje se zovu preventiva posebno kad poznajemo kronične.
Kroničan je, na neki način, i gospodin Pupovac koji „skače“ na ovakve incidente, kao da se dripci nikada nisu potukli, i to u roku „odmah“ ma kakva stvarna istina u konačnici bila. Koga, u principu, istina i zanima posebno ako je „neupotrebiva“?
Problem je u tome što je isti taj prekaljeni i dugovječni političar koji, čini mi se, povremeno počinje gubiti živce a i populaciji koju zastupa sve više ide na živce, sjedi i važan je čimbenik legitimne vlasti koja vodi istu tu Hrvatsku koju on tako ružno i neutemeljeno pokušava ocrniti. Što je isti učinio i u kojoj je mjeri upotrijebio poluge vlasti i njemu dostupne da incidente nasilja bilo kog oblika i bilo gdje i prema komu spriječi kroz različite oblike preventive. A tih incidenata u kojima je „kraći kraj“ povukla i neka druga strana bilo je i do sada ali bi se izvlačili samo neki u neko vrijeme i po nekoj ili nečijoj potrebi.
Možda se, u konačnici, i ova događanja koriste, da ne kažem, dogovorno rabeći prokušani recept zamagljivanja nekih drugih događanja jer „najbolju maglu“ proizvode upravo ovakve priče a u prilog ide i činjenica izostale i vrlo mlake reakcije hrvatske politike. U nedjelju je, naime, 1. rujna. Meteorlozi kažu mjenja se vrijeme. Drastično. Što nam još donosi rujan?