Autor: Aleksandar Olujić
Zagrebačko kazalište mladih predstavit će u četvrtak publici svoju novu premijeru, treću u ovoj sezoni, dramu „Vječni malograđanin“ prema motivima romana Ödöna von Horvátha, a u režiji Anestisa Azasa. Predstava je nastala u okviru projekta „Europski ansambl“ kao međunarodna koprodukcija našeg ZKM-a, Schauspiela Stuttgart i Nowy Teatra iz Varšave.
„Europski ansambl“ je dvogodišnji projekt koji je iniciralo Državno kazalište Stuttgart (Staatstheater Stuttgart), odnosno njegov dramski ansambl Schauspiel Stuttgart, a pod pokroviteljstvom Njemačke kulturne zaklade (Kulturstiftung des Bundes). Namjera je bila zajedno sa ZKM-om i Nowy Teatrom iz Varšave, te Nacionalnim grčkim kazalištem iz Atene kao pridruženim članom, stvoriti živuću utopiju, odnosno zajednički europski teatar. Projekt okuplja glumce i redatelje iz Njemačke, Poljske, Grčke, BiH i Hrvatske koji će dvije godine zajedno raditi kao ansambl. Ovaj projekt, nastao u vrijeme širenja euroskepticizma i propitivanja ideje zajedničke Europe za tematsku okosnicu ima pitanje novog promišljanja Europe. Umjetničko vodstvo projekta povjereno je Oliveru Frljiću.
„Vječni malograđanin“ u režiji Anestisa Azasa donosi priču o Alphonsu Kobleru, mladom i zgodnom ali siromašnom pustolovu koji nakon što prevari kupca i proda mu star i neispravan automobil za 600 maraka, uputi se iz Münchena na Expo 1929. u Barcelonu, s nakanom da ondje upozna bogatu ženu i oženi se njome. Putujući tadašnjom Europom, u kojoj nesmiljeno raste fašizam, susreće različite ljude i suočava se s političkim teorijama i situacijama u kojima se od njega traži da zauzme stav. Grčki redatelj Anestis Azas koristi priču kao okvir za propitivanje današnje Europe koju njena malograđanština gura prema raljama fašizma.
„Nije čudno da je grčki redatelj Anestis Azas, iza kojega je niz dokumentarnih kazališnih projekata, posegnuo za Horváthovim materijalom, malo poznatim romanom Vječni malograđanin (1930), koji će u njegovu autorskom čitanju zasigurno postati i snažnim političkim znakom. Horváth je roman organizirao kao podjednako brutalan i satiričan prikaz postupna ali neumitna pada Europe u ralje fašizma, s jasnim naznakama koje bi i današnjim društvima Europe morale poslužiti kao nedvojbena poruka upozorenja“, stoji u najavi predstave.
Ödön von Horváth, po čijem romanu je nastala ova predstava, vrlo je zanimljiva osoba. Rođen je 1901. na Sušaku (Rijeci) kao Edmund Josef von Horváth gdje je njegov otac dobio svoje prvo mjesto u diplomaciji kao ataše za plovidbu u Rijeci. Obitelj se dosta selila, iz Rijeke najprije u Beograd, pa u Budimpeštu, München, Bratislavu, ponovo u Budimpeštu i na koncu opet u München, ali je Ödön umjesto Bavarske prijestolnice odabrao otići kod ujaka u Beč gdje je maturirao. Poslije mature ipak odlazi u München i upisuje se na Ludwig Maximilian Univerzitet. 1922. objavljuje svoje prvo djelo „Das Buch der Tänze“ koje je na scenu postavljeno 1926. u Osnabrücku. Tih godina Ödön živi na relaciji Berlin – Salzburg, boraveći često i kod roditelja u Murnauu. Iako nije pripadao niti jednoj političkoj stranci u svojim djelima upozoravao je na opasnost od fašizma, a 1929. istupio je iz protesta iz Katoličke crkve. 1931. je za njega godina uspjeha, premijerno su izvedene njegove drame „Talijanska noć“ (Italienische Nacht) i „Priče iz Bečke šume“ (Geschichten aus dem Wiener Wald), a dobiva i Kleistovu nagradu. S dolaskom Hitlera na vlast 1933. napušta Njemačku i odlazi u Austriju, no nakon godinu dana vraća se natrag u Njemačku iz koje će ga 1936. nacističke vlasti izbaciti, a njegova djela dolaze na listu štetnih i nepoćudnih. Godinu poslije u Amsterdamu izlazi njegovo najpoznatije djelo, roman „Mladež bez Boga“ koji je odmah bio preveden na više jezika i autoru donio novu popularnost, no usprkos toga bio stavljen na listu štetnih i nepoćudnih djela. Nakon „Anschlussa“ Austrije preko Budimpešte i Rijeke odlazi krajem svibnja 1938. u Pariz. Ovaj apartid (čovjek bez državljanstva), kako ga je nazvao Mile Stojić, rođen u Hrvatskoj kao sin Mađara i Čehinje, koji je odabrao pisati na njemačkom jeziku iako mu nije bio materinji, a svoje ime pisati u mađarskoj inačici (Edmund = mađ. Ödön) istoga, poginuo je u bizarnoj nesreći kada ga je na Champs-Élysées usmrtila grana kestena otkinuta u nevremenu samo tjedan dana po dolasku u Pariz, čime se u stvari ispunilo proročanstvo koje je dobio od nekog proroka u Amsterdamu da će mu putovanje u 1938. izmijeniti život .
„Za vrijeme vladavine nacionalsocijalizma, Horvath nestaje s pozornica diljem Njemačke, a njegova su djela javno spaljivana 1933., s djelima autora poput Ericha Kästnera, Bertholta Brechta, Franza Kafke i mnogih drugih. (…) Nakon dužeg razdoblja blagog do nikakvog interesa za njegova djela, Horvathov opus u šezdesetim i sedamdesetim godinama doživljava renesansu na pozornicama diljem Europe. U kazališnoj sezoni 1970/1971 djela su mu izvedena čak 39 puta, od čega 18 puta na pozornicama njemačkog govornog područja. Imajući na umu Horvathovu preokupaciju ideološkom oduševljivošću i malograđanštinom, ne čudi što se tekstovi ovog pisca i dramatičara proteklih godina sve češće uprizoruju i (re)aktualiziraju i na hrvatskim pozornicama“, rekla je dramaturginja Nikolina Bogdanović.
Premijera „Vječnog malograđanina“ je sutra, 10. listopada u 20, sati. Slijedeće izvedbe su 11., 12. i 13. lipnja te 1. i 2. prosinca 2019. godine.
Redatelj: Anestis Azas
Umjetnički suradnik: Oliver Frljić
Dramaturg, adaptator romana: Armin Kerber
Scenograf: Igor Pauška
Kostimografkinja: Marta Žegura
Autori glazbe: Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Oblikovatelj videa: Lovro Mrđen
Asistentica redatelja: Rajna Racz
Asistentica dramaturga: Nikolina Bogdanović
Jezična suradnica na probama: Ivana Jurić
Glume: Tenzin Kolsch, Claudia Korneev, Tina Orlandini, Adrian Pezdirc, Jaśmina Polak, Jan Sobolewski.
