Autor: Marjan Gašljević
Danas je Svjetski dan siromaha u koji ulazimo se porukom: „Ufanje ubogih neće biti zaludu“ preuzeto iz Psalma (9.19.). U svojoj poruci Sveti Otac upozorava da se sa siromasima „postupa kao s otpadom, društvo ih danas osuđuje i odbacuje, ali oni su baštinici Božjeg kraljevstva i siromaštvo ima spasotvornu moć.“ I na ovaj III Dan siromaha Sveti će Otac za svoj stol okupiti siromahe, a mnogi će poslati poruke upozorenja na sve veći jaz između bogatih i siromašnih gdje broj siromašnih raste a bogatstvo bogatih postaje enormono.
Koliko siromašnih ljudi susrećemo svaki dan! Čini se kadkad da kako vrijeme odmiče, a civilizacijska postignuća postaju sve veće njihov se broj povećava a ne smanjuje. I u tome je pradoks kazanog jaza.
Često etiketirani kao paraziti društva, siromašnima se ne oprašta čak ni njihovo siromaštvo. Ljudi su kao napeta puška uvijek spremni na njihovu osudu. Nije im dopušteno da budu plašljivi ili obeshrabreni, doživljava ih se kao prijetnju ili nesposobne, samo zato što su siromašni.
Još je gore to što im je onemogućeno čak da vide i svjetlo na kraju tunela krajnje bijede. Ide se čak tako daleko da se osmislilo i postavilo zidove neprijateljstva kako bismo se oslobodili njihove prisutnosti čak i na ulicama, posljednjih mjesta koja su im preostala. Lutaju s jednog kraja grada na drugi u nadi da će naći posao, dom, znak pažnje… Svaka eventualna ponuđena prilika postaje zraka svjetla; no čak i tamo gdje se može očekivati da će bar biti pravde, često se na njih nasrće s nasiljem i zlostavljanjem. Prisiljeni su nebrojene sate po najvećoj žezi obavljati sezonske poslove, a za to primaju smiješno nisku plaću. Oni rade u nesigurnim i neljudskim uvjetima koji ih sprečavaju da se osjećaju jednaki drugima. Za njih nema naknade za nezaposlenost, olakšica, ne smiju se razboljeti.
Da siromaštvo nije samo briga crkvenih zajednica govori činjenica da u Hrvatskoj živi 20 posto njenih građana ispod praga siromaštva. Na žalost, posebno sada u predizborna vremena kada kandidati obećavaju sve i svašta, nitko čak niti ne želi spominjati te siromašne sugrađane i kako im olakšati život i pripomoći u svakodnevnom preživljavanju. Neki se kandidati nude, čak, kao jedni od nas, dakle i tih, istovremeno na različite načine zgrčući dobra često i na uštrb tih najsiromašnijih.
Ovaj Dan pada 33. nedjelju kroz godinu i na pragu je adventskog vremena u kojem, umjesto da nam bude vrijeme propitivanja, na vidjelo izlazi sva „čar“ nezasitne konzumacije. „Blago siromašnima duhom jer njihovo je kraljvstvo nebesko“ (Mt. 5.13) Siromaštvo duha nije nužno ‘odricanje’ nego sposobnost uživanja u onome esencijalnom (sržnom), u međusobnoj razdiobi; to je sposobnost da se svaki dan obnovi čuđenje zbog dobra koje se vidi u stvarima, bez nezasitne konzumacije – što više imam, još više hoću; to je ‘nezasitna konzumacija’.
I danas sam sa svojim malim unucima poslije ručka dok su na tanjurićima „mrljali“ neki komadić kolaća ušao u razgovor o činjenici da u Svijetu i danas mnogi ljudi nemaju niti najosnovnije s čim bi utažili glad ili žeđ. Da nemaju odjeće i obuće a kamo li djeca igračke. Njima je gotovo nemoguće to objasniti. Prisjećaju se samo da su u vrtiću i školi sakupljali igračke, odjeću i novac za potrebite a tko su ti potrebiti i zašto su.
Kako im kazati da, možda, iza susjednih vrata živi netko tko danas nema ručka, tko je zavrnuo radijatore i smrzava se jer nema za grijanje? Kako im objasniti da netko iz njihovog razreda koji nema markirane tenisice nije manje vrijedan od ostalih markiranih od glave do pete? Kako sebi, na koncu, objasniti da društvo i sistem u koji si vjerovao i gradio ga nema mrvice empatije prema siromašnim sugrađanima već naprotiv potiče i gradi sustave kroz koje društvene dobra usmjerava samo prema „svojti“, nekakvoj kvazi eliti koja se svojim „elitizmom“ duri vozeći basnoslovno skupe automobile, noseći visokomarkiranu odjeću i obuću, razbacujući se i dureći na mjestima gdje ih se „vidi“?
Trebamo li se, dakle, bojati takvog civilizacijskog napretka ili tražiti mehanizme humanije raspodjele društvenih dobara?
