Autor: Marjan Gašljević
„Sve je isto samo njega nema …“ tako nekako počinje jedan pjesmuljak u kojem, s dozom tugaljivosti, pjeva korpulentna pjevačica spominjući se nekih vremena još iz vladavine „Dugmaša“. Trpeći ovih oho-ho mjeseci verbalni teror aspiranata na mjesto čelnika Hrvatske nekako prečesto mi pada na pamet ovaj pjesmuljak. Onima lijevima nekako paše i ta starija varijanta pa je tu i tamo potiho i zazovu dok onim desnijim od tog lijevog zazivanje „Zlatnih dukata“ vladara novijeg vremena nekako više paše. Što paše prosječnom hrvatskom građaninu koga briga.
„Kad smo izdržali sve ove mjesece kampanje što kukati sada kada je preostalo još nekoliko dana?“ Pitati će se netko. Ma ljudi, uzeli su nam kompletne blagdana i ne prestaju a svi znamo da „sve je isto“.
Psiholozi se, eto, upiru poučiti građane kako izdržati blagdansku pa onda postblagdansku depresiju i još kada se tu umješa ovakva kampanja stvarno ti ne preostaje nego „puknuti“. Jebiga, ispeglali smo kartice a ništa nam nije bilo savršeno kako vidjesmo u reklami. Em nam je purica (pečenica) prepečena, em mi je mačka skočila u kolač s kojim je trebalo impresionirati goste, em mi je nestalo plina baš pri kraju božićnog ručka, a gosti taman tepu na vrata, em mi je pas srušio bor a i zaštopao se WC. Gdje je tu savršenstvo? Uključiti TV, odabrati bilo koji kanal (osim Nickolodeona) i slušati o političkom savršenstvu koje „pere“ Hrvatsku.
Nikada u povijesti nije bilo bolje Vlade! Nikada nismo bili više dužni! Nikada nismo dizali povoljnije kredite! Nikada nije bilo čiščeg adventa u Zagrebu! Nikada nije bilo više smeća na zagrebačkim ulicama! Nikada nije bilo više turista u Hrvatskoj! Pobijediti će naš kandidat! Naš kandidat je najbolji! Izaberete li mene i mrtvi će biti sretni! Trgujte BitCoenima i svi će te biti enormno bogati! Među nama vlada savršeno jedinstvo! Oni tamo vas žele podijeliti! Mi znamo kako će Vama biti bolje ali smo to do sada tajili!
Još sedam dana. Pa i za izdržati kada poslije toga ne bi na red došlo likovanje pobjednika. Ma i to će proći. Izdržati će se ali kako izdržati ono poslije.
Da li će se opet „dići jato barskih ptica, jato crnih labudova“ ili će krenuti mrtvi bauljati grobljima tražeći „polje XXIII“ nebitno jer „sve je isto samo njega nema“.
