Mirela Mikić Muha

Iako dio oporbe, odlučila sam ne spavati, ne samo dizati ruku ovako ili onako, pa sam predlagala sve što mi se činilo kao dobro za moje sugrađane, lobirala, trudila se da prođe kao zaključak.

Kao vijećnica u VGČ-u ja sam nezavisna, a stranka s Imenom i Prezimenom jedina je kojoj sam ja potpisala pristupnicu u svom životu.

U proljeće 2018. imali smo na dnevnom redu Plan gospodarenja otpadom grada Zagreba. Predložila sam zaključak koji je usvojen (iako na moju žalost ne jednoglasno), a tim smo zaključkom ODBILI prijedlog gradonačelnika, te zatražili da se umjesto njegovog prijedloga, predstave drugi prijedlozi, neovisnih stručnjaka, koji bi na savjetovanjima i tribinama predstavili i donijeli najbolje rješenje za grad Zagreb. Povijest znamo. Bandićeva većina u Gradskoj skupštini, HDZ, BM365, te NHR usvojili su prijedlog Gradonačelnika kojim se odvoz smeća na Jakuševec prolongira do 2029., predviđa se CGO na Resniku, koji je katastrofa, a od kružnog gospodarenja otpadom nema niti riječi. Nažalost, VGČ nema izvršnu vlast, iako nam briga o uvjetima življenja naših sugrađana stoji u Statutu Zagreba.

U ljeto 2018. počela sam, zajedno sa kolegicom Jadrankom Lajtman pratiti stanje polutanata u zraku na postajama DHMZ-a Zagreb3 u Dugavama i industrijskoj postaji Jakuševec.

Uvidjevši da je kvaliteta zraka ozbiljno narušena ozonom, sumporovodikom, lebdećim česticama PM10, te benzo(a)pirenom, tražila sam od Vijeća da donesemo zaključak kojim tražimo izvanrednu sjednicu Vijeća na koju bismo pozvali predstavnike Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, predstavnika ZGOS-a (odlagališta otpada), zatim Inspekcije Ministarstva zaštite okoliša i energetike, te predstavnika NZJZ A. Štampar. Uz dosta opiranja većine kolega vijećnika, zaključak je ipak donesen, uz izlazak 9/19 vijećnika iz vijećnice. Sjednica je prvotno zakazana za prosinac iste godine, no gradonačelnik Bandić osobno ju je odgodio i o tome je govorio na aktualcu Gradske skupštine u prosincu 2018. Ponovno je zakazana za siječanj 2019., te realizirana 31.1.2019.

Na njoj su, osim Gradonačelnika, nazočili, pročelnica Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, pročelnik Zrinjevca, pročelnik NZJZ A. Štampar, te još neki gradski rukovoditelji.

Tada sam javno govorila da nam kakvoću zraka narušava: odlagalište otpada, tražeći od pročelnice vraćanje Plana gospodarenja otpadom u Gradsku skupštinu, zatim farme domaćih životinja koje su tamo zapravo nelegalno, jer se nalaze u zoni M1 GUP-a (stambeno-poslovnoj), službeno tamo ima preko 1100 životinja, neslužbeno i bitno više, uz pripadajuće otvorene gnojnice, tražila sam uklanjanje kompostane i drobilice građevinskog otpada.

Tražila sam i dobila obećanje od pročelnika NZJZ da nam se postave dodatni senzori za mjerenje zraka koji bi bili povezani na sustav Eko-karte. Eko-karta grada Zagreba jest projekt na kojem se očitava stanje zraka, vode, tla i peludi. Južno od Save nema niti jedan, sjeverno od Save ima ih deset. To mi je bilo čudno i zato sam to i tražila kao dodatnu mjeru upozoravanja stanovništva. Pročelnik je obećao dva senzora u roku tri mjeseca. Nismo dobili niti jedan, iako sam zahtjeve ponovila još nekoliko puta poslije toga. Vezano uz farme, građani su podnijeli peticiju od 948 potpisa Gradonačelniku, no nikada se ništa nije dogodilo po tom pitanju. Gradonačelnik posebnom Naredbom produžava dopuštenje držanja domaćih životinja svakih nekoliko mjeseci, a posljednja dva produžetka donesena su suprotno Statutu, na što sam upozorila, no i to bez efekta. I dok u Vijeću imamo držatelje domaćih životinja koji koriste svoj status da bi pogodovali sebi, teško je očekivati neutralnost i zaštitu interesa svih. Moja želja je bila da se ljudima koji se bave uzgojem životinja, maksimalno izađe u susret i na iznos fondova koje Ministarstvo nudi za premještaj farmi, doda još određeni iznos da bi se ljude motiviralo.

Svi moji prijedlozi su odbijeni, a na prijedlog gradskih službi osnovana je na našoj slijedećoj redovnoj sjednici, tzv. Radna grupa za praćenje kakvoće zraka na Jakuševcu i iznalaženje rješenja. Postala sam član sedmeročlane grupe, uz predstavnike Gradskih ureda za gospodarstvo, zatim poljoprivredu, NZJZ A. Štampar, ZGOS-a, te još dvoje vijećnika iz VGČ-a iz vladajuće stranke.

Sastali smo se četiri puta, tijekom proljeća 2019. I nikada više, iako sam tražila još barem 6-7 puta, sastajanje i razgovor. SVI moji prijedlozi bili su odbijeni. I onaj o dodatnim postajama, i onaj o provjeri zdravstvenog stanja građana, i onaj o natkrivanju kompostane,… Čitavo to vrijeme pratila sam mjerenja na mjernim postajama i ustanovila drastična povišenja zbog koje imamo drugu kategoriju zraka po četiri stavke. Nažalost, i ono najmanje što se moglo, obavještavati stanovništvo da ne izlazi, nije se radilo.

24.7.2019. tijekom velikog požara, tražila sam od NZJZ mjerenje razine dioksina u zraku. Nisu. I danas smatram da ne znajući što smo sve udahnuli, s razlogom vjerujem da smo otrovani. Gorile su gume, namještaj, drveni lakirani dijelovi namještaja, plastika… sve što se nalazilo na platou za nerazvrstani glomazni otpad koji je u vlasništvu Čistoće u krugu odlagališta Prudinec/Jakuševec.

Tražila sam hitnu sjednicu Vijeća… kolege, nitko od kolega nije se očitovao. Danas su svi “zeleni”.

I nakon toga, neporažena, nastavila sam pratiti stanje zraka, nekako se nadajući da ćemo prodrijeti u javnost. I, tek u siječnju ove godine, zahvaljujući pritisku građana, koji su shvatili da su razine polutanata zaista opasne po zdravlje njihove djece, i njih samih, i koji su napravili pritisak prema medijima, medji su mi se obratili. Gostovala sam u desetak različitih emisija, uživo, u snimkama, na portalima, i tek tada se u javnosti ozbiljnije počelo govoriti o tome da su moje Dugave zapravo crna točka po kakvoći zraka, i Hrvatske, i Europe, vrlo, vrlo često. I da je stanje puno lošije nego što se misli. I da niti promet, niti mala ložišta, nisu uzrok tome.

Nije krivo samo odlagalište, ono ima okolišnu dozvolu, imamo kompostanu, drobilicu, farme, toplanu, ranžirni… i imamo dio stanovništva, njih oko 2000, koji dobivaju nešto što se zove “naknada za umanjenu kakvoću življenja”. Naknadu je više nego upitna, jer isti zrak udišemo svi, neovisno kada smo kupili svoje nekretnine. Ako smo prevareni, prevareni smo svi. Naknadu za umanjenu vrijednost nekretnina, starosjedioci su davno dobili. Zašto je ta naknada “za zrak” problem? Zato jer ne obuhvaća ravnomjerno u nekom krugu svo stanovništvo, već samo dio, po nekim sasvim neustavnim kriterijima. I nije nevažno dodati, stanje PM10, lebdećih čestica, puno je lošije na postaji u Dugavama, nego ono u Jakuševcu. Dugave su do 2015. imale zrak I. kategorije prema tim česticama, a sada smo crna točka.

Ja dalje od ovoga ne mogu. Kao vijećnica poduzela sam sve! Naravno, neću se prestati boriti. No, slijedeći korak može poduzeti tek voljna saborska većina, jer ja znam koje izmjene kojih zakona su nužne da bi novozagrebački zrak, te onaj sa lijeve obale Save, na području Peščenice-Žitnjak, postao bolji. I ne samo to, nužno je uvesti obavezu i prisiliti jedinice lokalne samouprave da zaista reagiraju i pravovremeno obavještavaju građanstvo kada razine polutanata prijeđu dopuštene vrijednoti. Pa bilo to i svaki drugi dan. Nažalost, Inspektorat, NZJZ, Gradski ured za zaštitu okoliša… nisu prave adrese koje su voljne štititi naše zdravlje, ma koliko im to bilo u opisu posla.

Mirela Mikić Muha, nezavisna vijećnica VGČ Novi Zagreb istok

potpredsjednica stranke s Imenom i Prezimenom