Vele da će nakon sušnog proljeća stići dugo toplo ljeto. More smo obavili prošli vikend. Na lovranskom kraju Lungomarea mala plažica s pogledom na Rijeku, na veliki nosač kontejnera i dimnjake riječke rafinerije. Na fotografijama sve je tako plavo. Plavetnilo Kvarnera. More na plažici mutnjikavo tirkizno; kao crnomorska rivijera. Ledeno. Dobro za snižavanje temperature. Zahliknuo sam se par puta od slanosti. Suzdržavam se kašljanja da ona dva slovenska turista ne pobjegnu glavom bez obzira. Ljeto će ove godine početi 20. lipnja u 21:43.
Svi šareno su odjeveni, lagani i prozračni.
Mlako pivo, Coca-Cola, privjesci već predbračni.
A pogledi se kriomice skupljaju u tamnom kutu.
Neka djeca, novi ljudi ljube se na našem putu.
Vele da će izbori. Ja iz domoljubnih razloga pijem samo ledeni crni Tomislav. Ili Tomislav ili ništa. Najdraža se drži Žuje. Točene. Rezane Tomislavom. Predizborna kampanja je u tijeku. Na velikom ekranu onaj majušni s Nove TV viče na svoje goste. Ne čuje se ton ali je jasno da mali nadrkani novinarčić dreči na buduće saborske zastupnike. Njih četvoro pokorno sjede i skrušeno odgovaraju na pitanja. Tko se pokaže dobar dobit će priliku četiri godine grijati saborske klupe i blagovati u saborskoj kantini. Život saborskog zastupnika je kruh sa sedam kora. Ne znaš koja je hrskavija.
Vou, vou, vou, ljeto nam se vratilo.
Vou, vou, vou, ljeto nam se vratilo.
Vou, vou, vou, ljeto nam se vratilo u grad.
Ljeto je skoro stiglo. Na Grad se stuštila pljuščina. Vlaga je pokupila mikro čestice iz zraka. Alergije više ne muče Predsjednika pa je manje elokventan. Dijeli neke diplome mladićima u plavom i trkelja bezveze. Žao mi je susjeda, tako mlad a već kao da ga izjeda Alzheimer. Ljeto će biti dugo i vrelo. Šteta, jedva čekam jesen i doba alergija kada će se opet, nadam se, vratiti lucidnost i predsjedniku. Treba do tada izdržat!
Grmlje se ziba-ziba, rijeke strašno mirišu.
Krv lakše prokuhava, imaš puno vremena.
Iz kuća čuješ muziku, ljudi sebi sviraju.
I maštaju o novom ljetu, starog već se sjećaju.
Nekadašnja predsjednica se dobro oporavila od četverogodišnjih patnji na Pantovčaku. Vesela i vedra pokazuje srednjak. Kritičari vele da je to nepristojno mada se radi samo o Covid-19 verziji Ličkog rukovanja koje još nije dobilo certifikat o izvornosti i geografskom podrijetlu. Čeka se pravomoćnost odluke iz Strasbourga jer trenutačno predmet ne stoji najbolje. Čini se da bi rukovanje mogli proglasiti silovanjem. Ne znam odnosi li se to i na korona-beskontaktno rukovanje. Istomštogod bivša na slici izgleda sjajno. Noktići; frizura. Kažu da će u Olimpijski Odbor. Fino je to mjesto.
Vou, vou, vou, ljeto nam se vratilo.
Vou, vou, vou, ljeto nam se vratilo.
Vou, vou, vou, ljeto nam se vratilo u grad.
Premjer je zadnji puta predsjedao Unijom. Bio je to tužan događaj. Sad će se imati vremena posvetiti kampanji. Punim plućima. Otkad Vlada vlada tehnički popustio je pritisak javnosti za smjenjivanjem ministara. Premijer izgleda nonšalantno. Samouvjereno. Nitko mu ne želi izaći na megdan riječima. Čak ako i izgubi izbore ostat će premijer ili u najgorem slučaju ministar vanjskih poslova. Njega nitko ne pita što misli o silovanju, tom gorućem problemu mlade nam države kojim se bavi svaki iole odgovorniji novinar hrvatskog medijskog prostora. Po prvi puta imamo rodno nekorektnu listu za sabor. Sve žene. I sad je jasno. One hoće isto što i mi!
P.S.
I bube voljele su ljeto.
I ptice voljele su ljeto…
„Anđeli nas zovu da im skinemo krila“ je prvi studijski album grupe The Animatori iz 1983. Grupu je 1982. godine osnovao Krešimir Blažević i u njoj bio skladatelj, tekstopisac, pjevač i gitarist. Naslovna pjesma se nekoliko mjeseci zadržala na prvom mjestu emisije „Hit Meseca“ Radiotelevizije Beograd. Od ostalih pjesama izdvajaju se “Komarci – Ljeto nam se vratilo” koja je i danas jedna od najizvođenijih domaćih pjesama, maturantska “Kasno je za prosinac”, te “Kamo odlazi svijetlo”. Pjesma “Omladinska” se pojavljuje u filmu Pjevajte nešto ljubavno redatelja Gorana Kulenović. Poznat i kao hrvatski Elvis Costello, Blažević je rođen 1958. godine u Slavonskom Brodu gdje je završio realnu gimnaziju i osnovnu glazbenu školu za violinu i gitaru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je etnologiju i komparativnu književnost. Radio je sve što se u glazbi može raditi. 1989. godine bio je glazbeni urednik i organizator programa u Glazbenom klubu Kulušić, te glazbeni producent. 1991. godine radio je kao urednik u Croatia Recordsu. Objavio je zbirku poezije „I jedne i druge“ i knjigu pripovijedaka „Sam u koloni“. Pisao je glazbene kritike za časopise Vijenac, Kana i Cantus. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije, čiji je jedan od osnivača. Autor je prve domaće rock autobiografije, naziva “Ostat ću mlad”.
