Autor:Miroslav Šantek
Jako olujno nevrijeme je danas zahvatilo Petrinju. Negdje prije podneva iznenada su se navukli tamni oblaci, munje su počele parati nebom, a prve kapi kiše zasipati grad. Nije slutilo na dobro. Osjetio se jak vjetar koji je kao od šale upravljao gustim mlazevima kiše i velika količina vode se u kratkom vremenu stropoštala na grad. Crnilo je trajalo kratko. Već nakon petnaestak minuta izgledalo je kao da se ništa nije ni dogodilo. Nebo se zaplavilo, sunce jako zasjalo, a oblaci su isparili. Ali, dogodilo se opet zlo.
Počele su pristizati vijesti da je vjetar napravio na nekim dijelovima grada dosta štete. Već potreseni krovovi ruševina su postali smrtna opasnost za prolaznike jer su komadi crijepova zasipali cestu, a ponegdje je vjetar odnio i dijelove ili cijele krovove. Najviše štete je napravljeno na nasipu Petrinjčice gdje je iščupano iz zemlje dosta starih lipa, a mnoga stabla su ostala slomljenih grana. Polomljeno drveće je napravilo štetu i na parkiralištu stambene zgrade u Nemecevoj ulici na Sajmištu.
Što se uopće dogodilo? Jedan očevidac ima priču iz prve ruke. Živi u blizini desnog nasipa Petrinjčice i kaže da je vidio kako su se s juga i sjevera sudarila dva oblaka. A kad su se sudarili spustili su se prema Petrinjčici i napravili veliki vrtlog vjetra. Sve je izgledalo nestvarno i teško riječima opisivo. Vrtlog je počupao debelo drveće kao da je od papira, a podigla se i pješčano – kišna zavjesa kroz koju se nije moglo vidjeti. Sve je trajalo kratko i odletjelo je prema središtu grada gdje se brzo rasplinulo. Korona, potres, mini pijavica. Hoće li napokon stati ta petrinjska patnja?
