Autor: Miroslav Šantek
***
Dimitrije Dimitrijević i Žen su bendovi koji su sinoć nastupili na bini pored Kupe u sklopu sisačke manifestacije Kupske noći. Nisu to bendovi koji mogu privući pažnju puno gledatelja. Naprotiv, radi se o zvuku koji je potpuno drugačiji od onog što dopire sa zvučnika većine sisačkih kafića i većina građana nemaju pojma tko su oni. To je i dobra i loša činjenica. Dobro je da je sisačka vlast ostala dosljedna nekim svojim izborima glazbenih izvođača koji su odreda urbanog, a vrlo često, baš kao s ova dva benda alternativnog pravca koji dobiju priliku da se predstave široj publici, a i da strpaju u džep nešto kuna u ovim za njih preteškim kovid vremenima. Meni osobno, ovakav zvuk je prihvatljiv pošto dolazim iz generacije osamdesetih koji su slušali alternativnu glazbu od samih početaka alterantivne glazbe, dream popa i shoegazea odakle ovi mlađahni muzičari uvelike piju s tog izvora. Ima tu svega. I jazza, bluesa, rock&rolla, hip/trip-hopa, ambijentale, elektronike, synth popa i primjesa bučnih udara noisa. Ovo su bendovi novih generacija koji u ovom svijetu YouTubea i dostupnosti i zasićenosti sa svim što vam može pasti na pamet u startu nemaju šansu da postanu poznati široj publici. Jednom zgodom je moj kolega s jedne radio stanice pokušao unijeti neke novine i osvježenje u uigrani i ustaljeni radio program, da bi odmah nazvali slušatelji i rekli:Daj ti nama pusti narodnjake. U svakom slučaju Dimitrije Dimitrijević i Žen su dobro odsvirali svoj repertoar.
***
A Sisak sinoć i nije bio baš živ kao prošlih Kupskih večeri koje su, mora se priznati, sasvim pristojno i dobro organizirane. Prodavači pića i hrane nisu kao nekad zaradili, neke veće gužve nije bilo, a dobar dio odgovora na to je u samim izvođačima. Ljudi dođu, zastanu na trenutak i odu. I ne vrate se više na ovo prekrasno mjesto uz samu Kupu okićeno s puno žarulja i s ponudom puno stolica i klupa za sjedenje. Ni vrijeme nije poslužilo organizatorima. Prohladno, vjetrovito s povremenim kapima kiše je mnoge ostavilo u toplim stanovima uz televizore, a mlađarija se rasula po njihovim kafićima i Rokiću. No, na kraju je sve to javni novac, a da bi se privuklo puno ljudi treba očito neko zvučno glazbeno ime.
