On International Women’s Day, we celebrate the power and potential of women and girls. We recognize their courage, resilience and leadership. We mark the ways in which we are making progress towards a more gender-equal world.
Sima Bahous, Executive Director of UN Women
Danas se obilježava Međunarodni dan žena ili, kako ga još znamo zvati, 8. mart.
Počeci pokreta za prava žena javljaju se u doba prosvjetiteljstva, zajedno s pokretima za građanska prava i slobode. Već u 17. st. Marie Le Jars de Gournay kritizira stanje u kojemu žene nemaju pristup obrazovanju i niti pravo posjeda. Još jasnije izražene su ideje jednakosti spolova u Deklaraciji o pravima žene i građanke, koju je 1791. za vrijeme Francuske revolucije napisala Olympe de Gouges kao reakciju na isključivanje žena u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina. Čuvena je njena rečenica: „Ako žena ima pravo popeti se na stratište, isto tako mora joj biti dopušteno popeti se na govorničku tribinu.“ Dvije godine poslije objave svoje Deklaracije, za vrijeme Jakobinske diktature, osuđena je na smrt i pogubljena kao zagovornik monarhije, no pravi razlozi zašto je pogubljena bili su njeno otvoreno neslaganje s Robespierrom i vatreno zagovaranje prava žena.
Prvi organizirani prosvjedi žena zabilježeni su u 19. stoljeću. U New Yorku su 8. ožujka 1857. žene zaposlene u tekstilnoj industriji protestirale protiv neljudskih uvjeta rada, a u Velikoj Britaniji su 1869. žene svih klasa počele provoditi kampanju protiv diskriminirajućeg zakona Contagious Diseases Acts (Zakoni o zaraznim bolestima) koji je omogućavao nasilno privođenje, zadržavanje i upućivanje na ginekološke preglede žena i djevojaka za koje se sumnjalo da se bave prostitucijom. Zakon je donesen zbog velikog broja pripadnika vojske oboljelih od spolnih bolesti, ali obuhvaćao i sankcionirao je samo prostitutke smatrajući samo njih odgovornima dok su njihove mušterije bile izuzete i od odgovornosti i od sankcija. Peticija potpisana od strane 140 žena za ukidanje toga zakona ubraja se u temeljne dokumente modernog feminizma. Iz ovoga se vremenom razvio pokret za uvođenje ženskog prava glasa čije su pripadnice u V. Britaniji i SAD-u postale poznate kao Sufražetkinje (suffrage-pravo glasa).
Krajem 19. i početkom 20. st. žene su se sve više uključivale u pokrete za ženska prava i u radničke pokrete, te aktivno sudjelovale u štrajkovima i protestnim akcijama tražeći u prvom redu žensko pravo glasa. Ideju su među prvima prihvatile socijalističke i socijaldemokratske partije. Tako je 1910. u sklopu Druge internacionale održana Druga međunarodna socijalistička ženska konferencija na kojoj je Clara Zetkin predložila uvođenje Međunarodnog dana žena koji je već slijedeće godine javno proslavljen u nizu zapadnih zemalja. Odluka da se Dan žena slavi 8. ožujka donesena je na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena komunista, u Moskvi 1921..
Po završetku Prvog svj. rata u velikom broju zapadnih zemalja uvedeno je pravo glasa za žene, te su se aktivistice, u prvom redu feministkinje, koncentrirale na borbu za jednako pravo na obrazovanje i na pravo rada u „muškim“ domenama, poput sudstva, te na socijalna pitanja. Posljedice izbijanja svjetske ekonomske krize najprije su osjetile žene. Poslodavci su u pravilu najprije otpuštali žene, a dolaskom na vlast desničarskih partija i druga ženska prava bila su umanjena, kao na pr. ograničeno pravo upisa na fakultet ili mogućnost napretka u karijeri. U Njemačkoj su nacisti zabranili Dan žena i umjesto njega na velika vrata uveli Majčin dan, koji je više odgovarao njihovoj predodžbi žene.
Nakon Drugog svj. rata Dan žena se službeno slavio u većini komunističkih zemalja dok je na zapadu sve do 60-tih godina prošlog stoljeća bio posve zaboravljen, a i položaj žena u prvim dekadama nakon rata bio je daleko od jednakosti. Tako na primjer u Njemačkoj sve do 1962. ženama bez muževe dozvole nije bilo dopušteno otvoriti vlastiti račun u banci, silovanje u braku nije bilo sankcionirao već se to smatralo bračnom obvezom, a pobačaj je bio zabranjen. Sve do 1977. je njemački Građanski zakonik propisivao da žena za otvaranje vlastite djelatnosti (obrta ili poduzeća) mora imati privolu muža koji je čak mogao raspolagati s njenim dohotkom kako je htio. Takva situacija, kao i studentski pokreti 60-tih, dovela je do osnivanja brojnih feminističkih pokreta koji su se borili za emancipaciju žena i doveli u pitanje tradicionalnu patrijarhalnu podjelu uloga.
Čak i danas u svijetu u kojem živimo ima zemalja gdje su ženama zabranjene neke stvari koje bi trebale biti otvorene svima, poput vožnje automobila ili bavljenja sportom. U nekim zemljama Afrike još je uvriježeno obrezivanje žena (Female genital cutting – FCG), brutalan postupak u kojem se mladim djevojkama amputira klitoris pa čak i stidne usne kako bi se spriječilo da mogu uživati u seksu. Najdrastičniji primjeri ove prakse, poznate pod nazivom Suna sakaćenje, uključuje osim amputacije i zašivanje vulve koncem ili žicom.
Iako je danas situacija u brojnim, pogotovo razvijenim, zemljama daleko od ovoga, problem je što se mnoga ženska prava koja su propisana zakonima u praksi vrlo slabo ili nikako provode. Ako pogledamo brojke koliko žena danas završava fakultete i usporedimo ih s brojem žena na vodećim pozicijama uočiti ćemo veliki nesrazmjer. U velikim korporacijama što su više pozicije managementa to je manje žena. Tako je i u politici. U Hrvatskoj postoji tzv. ženska kvota za Sabor koju bi svaka stranka trebala ispoštovati. Svjedoci smo da nije tako i nikome ništa. Pa i u svakodnevnom životu se susrećemo s činjenicama koje govore da smo daleko od rodne ravnopravnosti. Treba samo pogledati podatke o broju zlostavljanih žena u braku i izvan njega.
Ovogodišnji 8. mart u sjeni je rata u Ukrajini. Svjedoci smo patnji milijuna žena koje su prisiljene bježati od strahota rata pokušavajući sačuvati živu glavu po skloništima, u tunelima podzemne željeznice ili bježeći preko granice noseći djecu. Koliko će ih samo izgubiti život u tom ludilu? Koliko će njih biti žrtve nasilja?
Bog ih čuvao!
A vama, drage moje, hvala na tome što usprkos svemu ovu planetu činite najljepšim mjestom u svemiru!
Aleksandar Olujić
