Autor: Aleksandar Olujić
I miran kutak blaženstva
Zaogrnula noć u tamu,
Vatra se gasi u kaminu,
I svijeća je dogorjela;
(Aleksandar Sergejevič Puškin ‘Sanjar’)
Postoji trenutak kad sve utihne, grlo koje draži kašalj se umiri, dah suspregne, a škripa sjedalica usahne. Trenutak je to iščekivanja, tik prije nego što će prostor preplaviti dar kojeg je čovjeku darovao Svevišnji – glazba.
Sjedim u crkvi sv. Lovre i gledam mladu ženu s harmonikom u naručju. Njeno ime je Mia Grozdanić i ona će danas biti moj medij, moja spona sa svijetom emocija u koji ponirem kroz glazbu. Znam da me čeka poslastica i s nestrpljenjem čekam početak solističkog koncerta glazbenice o čijem glazbenom umijeću najbolje govori podatak kako je jedan od naših najpoznatijih i najizvođenijih suvremenih skladatelja, Davor Bobić, upravo njoj posvetio svoja Godišnja doba.
Mia koncert počinje Preludijem u a-molu hrvatskog skladatelja Vladimira Gorupa, djelu koje po prvi puta imam priliku slušati. Prekrasan je to uvod i u druge moje osobne premijere tog predvečerja: prvi put ću imati priliku uživo prisustvovati koncertu Mie Grozdanić i prvi put slušati izvedbu Godišnjih doba P.I. Čajkovskog na harmonici.
Naime, Čajkovski je Godišnja doba skladao po narudžbi Nikolaja Bernarda, izdavača časopisa Novellist iz St. Petersburga, kao niz od dvanaest stavaka, po jedan stavak za svaki mjesec u godini. Stavci su bili objavljivani u časopisu tijekom 1876. godine, svakog mjeseca stavak nazvan po tom mjesecu, a Bernard je uz naziv stavka u dogovoru s Čajkovskim dodao podnaslov i epigraf u obliku kratkog citata iz pjesama devetorice ruskih pjesnika. Djelo je komponirano za solo klavir, ali je doživjelo razne transkripte (za klavir i orkestar, violinu i orkestar, simfonijski orkestar, piano trio, gitaru…), a sada imam priliku doživjeti njegovu izvedbi na harmonici za koju je transkripciju napravila sama Mia.
Mia svojom harmonikom raspliće, stavak po stavak, melankoličnu priču Čajkovskog, istovremeno budeći razne slike u mojoj glavi. Taktovi prvog stavka, Siječanj – Kraj kamina, razlivaju se svetim Lovrom. Kroz glavu mi prolaze stihovi Puškinova Sanjara, koje je Bernard odabrao kao epigraf ovog stavka, a vatra što pucketa, šalica toplog čaja, miris jabuka ukazuju se mojoj mašti. I gle, već je tu Srpanj – Pjesma kosaca što mi dozva Tolstojevog Levina, dok Studeni – Trojka mami sjećanje na scenu snijegom pokrivene stepe, nasmijani brk Omara Sharifa i plavu Larinu kosu…
Koncert je bio brzo, za mene i prebrzo, gotov i nije nam preostalo drugo nego dugim aplauzom ispratiti vrhunsku glazbenicu te zahvaliti joj na pravoj poslastici koju nam je priredila ovog kasnog poslijepodneva.
Oproštaj koji daje naslutiti ponovni susret.
Do skorog viđenja, Mia.
Također, želio bih se zahvaliti i organizatoru koncerta, POU Hrvatski dom Petrinja, osobito gđi Jasni Crnković i ravnateljici Vesni Brebrić. Zahvaljujući njihovom trudu bilo nam je omogućeno uživanje u jednoj istinskoj kulturnoj poslastici, a pohvale idu i Ministarstvu kulture i Gradu Petrinji bez čije financijske potpore ne bi bilo moguće realizirati ovaj projekt.
Snimku razgovora Aleksandra Olujića (PS-Portal) i Slađane Marković (Portal53) s Miom Grozdanić, autorice Jasne Crnković možete pogledati klikom na poveznicu:
https://www.facebook.com/jasna505/videos/515915353513101
