Postoje mnogi običaji vezani za Uskrs. Najrašireniji je svakako bojanje jaja uz koje je u današnje vrijeme neraskidivo vezan lik zeca, ali ne bilo kakvog već uskršnjeg. Priča kaže da za Uskrs zec oboji jaja i sakrije ih u vrtu, te ih onda (najčešće) djeca traže.
Što se tiče jaja, zbog simbolike ponovnog rođenja i novog života što se veže uz njih, a koja vuče porijeklo još iz poganskih vremena, ona su se lijepo uklopila u simboliku Uskrsa. Ali, kako to da ih baš zec donosi i kakve on ima veze s Uskrsom? O tome ima više teorija. Vrlo je raširena ona po kojoj je zec omiljena životinja germanske božice plodnosti Eostre, čija se svetkovina (Ostara) održavala početkom proljeća. S kristijanizacijom se svetkovina spojila s Uskrsom, a zec je prihvaćen zbog svoje plodnosti kao simbol novog života poslije zime koja je simbolizirala smrt.
No, veze zeca s kršćanstvom su ipak dublje. U antičko je doba bilo rašireno uvjerenje da je zec hermafrodit te da se kao takav može razmnožavati bez gubljenja nevinosti (o čemu su pisali Filostratus, Plutarh i Klaudije Elijan), što je dovelo do asocijacije s Djevicom Marijom, a motiv tri zeca koji se viđa u sakralnoj umjetnosti tumači se kao simbol Presvetog Trojstva. Sv. Bazilije Veliki je u 4. st. nove ere govorio da bi poput zečeva koji sklonište traže skačući na stijene i ljudi trebali svoj spas tražiti u stijeni Isusu, umjesto što nizbrdo trče za zemaljskim dobrima ravno Vragu u ruke. U umjetnosti se zec najčešće prikazuje uz Mariju, kao simbol plodnosti te u sakralnim lovačkim scenama kao dobro progonjeno od zla.
Ali, postoji i drugačije tumačenje i simbolika zeca. Prema tumačenjima Knjiga Mojsijevih, zec spada u nečiste životinje i na nekim prikazima posljednjeg suda stoji s lijeve strane jaganjca, što mu daje negativno značenje, vjerojatno radi povezivanja zeca sa seksualnošću. Osim toga u srednjem vijeku je bilo rašireno mišljenje da se vještice mogu pretvoriti u zeca tako da se namažu zečjom mašću, što jadnom zeki ništa dobroga nije donijelo.
Prvi spomen zeca koji donosi uskršnja jaja zabilježen je u 17. stoljeću, a običaj je tada bio poznat u južnim dijelovima Njemačke i u Elzasu. U drugim područjima su umjesto zeca jaja nosili lisica, roda, kukavica ili pijetao, a u Belgiji i dijelovima Njemačke postojalo je vjerovanje da jaja donose crkvena zvona po povratku iz Rima. No, običaj da zeko nosi jaja se širio, lagano potiskujući ostale „suparnike“. Brojni njemački iseljenici donijeli priču o uskršnjem zecu sa sobom u Ameriku i zeko je doživio pravi američki san. Tamo je postao općeprihvaćen i potom, zahvaljujući popularnoj američkoj kulturi, osvojio zemaljsku kuglu.
Ne znam jeste li možda i Vi podlegli njegovom šarmu. Ja jesam. Doduše, ne tražim uskršnja jaja po vrtu, ali volim onog čokoladnog zavodnika kojeg nam serviraju svi trgovački centri i ovih dana “smažem” barem jednog.
Želim vam svima sretan Uskrs, bili vjernici ili ne, bili zecoljupci ili tradicionalisti, a vama draga djeco odat ću jednu tajnu: U Njemačkoj ima jedno mjesto koje se zove Ostereistedt u kojem živi uskršnji zec. Njegovo ime je Hanni Hase i vrlo je druželjubiv po prirodi te za Uskrs priređuje proslave na koje mogu doći i veliki i mali. No, pošto za tu proslavu uvijek vlada veliki interes, za dolazak na istu treba se javiti unaprijed i rezervirati termin što se može napraviti putem e-maila. Također, sa zekom se može i dopisivati jer postoji i „Uskršnja pošta“ na koju se može poslati pismo, razglednica, fotografija ili crtež. Pismo treba poslati na adresu:
Herrn Osterhase
Hanni Hase
Am Waldrand 12
27404 Ostereistedt
Deutschland
Na pisma koja dođu poštom, odnosno ona koja zeki dostavi pravi poštar, ogovorit će uskršnji zeko osobno.
Sve informacije o ovom dugouhom gospodinu možete naći na stranici www.hanni-hase.de.
Još jednom, sretan Uskrs.
