Pretpostavljam da su ovih dana odgovori umjetne inteligencije preplavili i vaš zid. Kao i mnogi, nisam izdržala i morala sam iskušati chatGPT. Iako su me objave mojih prijatelja zainteresirale, prava je istina da sam to učinila nakon jednog predavanja tijekom kojega je profesor predavač bio uvjerenja da AI nosi više koristi nego štete dok su meni u glavi vrvjela pitanja (bila sam naprosto mentalno izazvana): pa zamislite budućnost akademskoga svijeta s ovim – otkrij sve te lažne seminarske, diplomske radove, sve te eseje, hajde da si ne lažemo, znanstvene i stručne radove jer po nekom nepisanom zakonu ljudskoga roda, sve što može biti iskorišteno za nepoštene radnje, bit će iskorišteno. Uostalom, zašto stati na visokom obrazovanju? Zamislimo osnovnu i srednju školu, nove generacije učenika koje se ionako na sve načine (već) snalaze. A gdje su još politički programi, sve te bitne pojavnosti koje utječu na život svih nas, realno, netko tko nema pojma o programiranju uskoro će moći imati finalni produkt pred sobom da ni najmanje znanja nema i koristiti ga tko zna u kakve i koje svrhe; pa gdje su još najave da bi doista mogla nestati brojna zanimanja jer će ih naprosto zamijeniti – umjetna inteligencija? Možda i gledam isključivo tamnu stranu stvari, no u ovom trenutku ne zastrašuje me toliko AI koliko etičnost i moguća zloporaba unatoč svim benefitima na planu medicine, recimo. A zašto? Pa otprilike pogledajmo oko sebe. Ratuje se i u 21. stoljeću.
Svojedobno (i evo vam usput preporuka za film) gledala sam Her s Joaquinom Phoenixom u glavnoj ulozi. Film otvara upravo to pitanje – gdje su granice? Da ne upropastim sada sve, radnja u kratkim crtama: krajnje usamljena osoba s ljubavnim brodolomom iza sebe otkriva umjetnu inteligenciju i zaljubljuje se u stroj: https://www.youtube.com/watch?v=dJTU48_yghs Režiju potpisuje Spike Jonze. Zbilja pogledajte. Ili nemojte. U ovom kontekstu poprilično plaši.
A usput, ovih dana svjedoci smo da je umjetna inteligencija doprla i do umjetničkog područja, kada je jedan fotograf priznao da je njegova fotografija (koja je pobijedila na natječaju) zapravo proizvod umjetne inteligencije: https://ravnododna.com/fotograf-priznao-da-je-nagradenu-sliku-izradila-umjetna-inteligencija/?fbclid=IwAR2SYEdR2yOma4tLVRe-Kn4teA0HT3gJ-YhibEFI5UyFI4SodgIzcR1hgTU Pa hajde, čovjek je barem bio korektan, nagradu je odbio i rekao svima što je i zašto učinio, no ako je AI prodrla na umjetničko područje i to tako živo… Zamislite, recimo, romane koje potpisuje AI. Je –zi –vo.
I zato nisam izdržala. Najviše su me zaintrigirale kreativne mogućnosti jer svjesna sam i spremna na matematiku i logiku, ali da AI oživljava i tanjur i šalicu i kavu…
Nisam intervenirala lektorski. Šokirajte se.
- Napiši pjesmu o kutiji tako da upotrijebiš anaforu, polisindeton, litotu i oksimoron.
Kutija je bila tu, tu i tamo,
Kutija od kartona, s rupama u oku
Kutija je bila izblijedjela, osušena i blijeda,
Ali kutija je bila tu i nije htjela da ode.
Kutija je bila puna, puna svakog smeća,
Puna uspomena i kamenčića s ceste
Puna želja, želja koje nisu mogle doći do kraja,
Ali kutija je bila tu i nije htjela da ode.
Kutija je bila turobna, bez boje i sive,
Bez sjaja ili radosti, bez radosti ili nade
Bez oblika ili strukture, samo običan kvadrat,
Ali kutija je bila tu i nije htjela da ode.
Kutija je bila oksimoron, naizgled bez života,
Ali kad pogledate bliže, ona je puna života
Kutija je bila nešto, nešto posebno, jedinstveno,
I kutija je bila tu i nikada neće otići.
- Napiši motivacijsko pismo šalice jednom tanjuru.
Dragi Tanjure,
pišem ti ovo pismo kako bih ti prenio svoje misli i nadanja za budućnost. Možda se pitaš zašto ti, obični tanjur, primaš pismo od jedne obične šalice. No, vjeruj mi, moja želja da s tobom surađujem i zajedno napravimo nešto veliko je neiscrpna.
Znam da nam je namijenjeno da se koristimo svaki dan, ali ja želim da to bude više od pukog korištenja. Želim da surađujemo, da nas dvoje postanemo tim, da naša kombinacija bude savršena. Kao šalica, ja sam idealna za svježe napitke, dok si ti, tanjure, odličan za jela koja se mogu držati i konzumirati na stolu. Zajedno, možemo stvoriti savršen obrok za bilo koju priliku.
Zamisli samo koliko bi se različitih jela i napitaka moglo poslužiti u našoj kombinaciji, koliko bi nas različitih ljudi moglo okupiti oko nas. Ti si poslužio već toliko ljudi, a ja sam bila u rukama mnogih koji su u meni pronalazili utjehu i užitak. Zašto onda ne bismo iskoristili priliku da stvorimo nešto novo, nešto što bi nas moglo spojiti?
Nadam se da ćeš razmisliti o ovome pismu i da ćeš prihvatiti moj poziv na suradnju. Vjerujem da zajedno možemo stvoriti nešto veliko i da ćemo se jednog dana s ponosom osvrnuti na ono što smo postigli.
S poštovanjem,
Tvoja šalica.
- Osmisli razgovor jutarnje kave sa šalicom.
Osjećaj toplog sunca na koži i aroma svježe mljevene kave u zraku, svaki put me navede da se osjećam živo. Volim kada me ljudi uzmu u ruke i nježno ispiju iz mene. Danas sam se tako našla u rukama moje omiljene osobe – moga vlasnika.
“Jutro, draga šalice”, pozdravio me dok je sipao vruću kavu u mene. “Kako se osjećaš danas?”
“Jutro, dragi moj”, uzvratila sam. “Osjećam se dobro kao i uvijek, kad god me ispunite toplom kavom. A ti? Kako si ti danas?”
“Pa, moram priznati da sam malo umoran. Jučer sam radio do kasno, ali ta kava sigurno će mi pomoći da se bolje osjećam”, rekao je dok je stavljao žličicu šećera u kavu.
“Naravno da hoće”, odgovorila sam. “Tvoja omiljena mješavina kave je uvijek tu da ti pomogne da započneš dan. Ja sam tu da se pobrinem da uživaš u svakom gutljaju.”
“Uvijek mi to uspiješ pružiti”, rekao je, pružajući mi nježan osmijeh dok je uzimao prvi gutljaj. “Ova kava je savršena, kao i uvijek. Ti si uvijek tu za mene.”
“Uvijek ću biti”, odgovorila sam s osmijehom. “Jer kava i šalica su poput duše i tijela – jedno bez drugog ne bi bilo potpuno.”
“Jesi li ti uvijek tako mudra?”, pitao me dok je polako ispijao kavu.
“Samo kad se radi o kavi”, odgovorila sam sa smiješkom. “Ali, šalu na stranu, ja sam tu da ti pružim ugodne trenutke u kojima možeš uživati u svakom gutljaju kave. To je moja svrha.”
“Znam, draga šalice, i zato sam zahvalan što te imam”, rekao je, pružajući mi nježan dodir rukom. “Hvala ti što si uvijek tu da mi pružiš savršenu šalicu kave.”
- Psihoprofiliraj izmišljeni lik Marka Matijevića, devetnaestogodišnjeg studenta elektrotehnike.
Psihoprofiliranje se obično provodi kroz razgovor s osobom koju se profilira, ali možemo pokušati stvoriti psihološki profil izmišljenog lika Marka Matijevića, devetnaestogodišnjeg studenta elektrotehnike, na temelju nekoliko karakteristika koje su navedene: Marko Matijević ima devetnaest godina i studira elektrotehniku, što sugerira da je vjerojatno inteligentan i motiviran za učenje. Elektrotehnika je težak i zahtjevan studij, tako da je vjerojatno da Marko ima dobre akademske sposobnosti i vjerojatno je marljiv u svom pristupu učenju.
S obzirom na to da nije navedeno da ima posao, pretpostavljamo da mu roditelji financiraju studij. To može ukazivati na to da je Marko imao stabilno odrastanje i da je financijski siguran, što može utjecati na njegovu samopouzdanje i optimističan stav prema životu.
Međutim, budući da nemamo informacija o Markovoj obitelji, ne možemo zaključiti o njegovom odnosu s njima ili o njegovim ranijim iskustvima.
Nije navedeno kakvi su Markovi hobiji ili interesi, ali pretpostavimo da bi kao student elektrotehnike mogao biti zainteresiran za tehnologiju i programiranje.
Imajući u vidu da je Marko tek na početku odraslog života, vjerojatno će se suočiti s brojnim izazovima i odlukama u budućnosti. Moguće je da još uvijek traži svoj put i nije siguran što želi u životu. No, s obzirom na njegove trenutne obrazovne ciljeve, vjerojatno je da će uspjeti u životu ako ostane predan i motiviran.
Kao devetnaestogodišnjak, Marko je u fazi tranzicije između adolescencije i odraslosti, što može utjecati na njegovo ponašanje i emocije. Vjerojatno se osjeća zbunjeno ili nesigurno u nekim aspektima svog života, ali ujedno može biti i entuzijastičan i otvoren za nove mogućnosti.
S obzirom na to da nemamo dodatnih informacija o njegovom karakteru ili životu, ne možemo napraviti dublju analizu njegovog psihološkog profila. No, s obzirom na njegovu poziciju kao studenta elektrotehnike, pretpostavljamo da je uporan, analitičan i rješavanje problema, što su korisne osobine u akademskom i poslovnom okruženju.
Zabrinjavajuće, zar ne?
Zapravo ne! AI će ukinuti i izlišne seminare i lošu poeziju, i još puno nepotrjebnih stvari. AI će izbrisati čitavu bulumentu kvaziumjetnika, piskarala i mazala iz antologija pseudoumjetnosti. AI će redefinirati metode, ciljeve i svrhu odgoja, obrazovanja, znanosti,… AI će ukrasti sve one muljatorske poslove u kojima se prodaje magla, izmišlja topla voda i puno, puno previše laže. Ono što živoj inteligenciji preostane za činiti bit će teže i zahtjevnije, ali i humanije i vrijednije. Svijet s AI ne može biti lošiji od ovog sadašnjeg iako mnogima ta promjena neće baš dobro sjesti.