Autor: Aleksandar Olujić
U početku bijaše riječ! (Iv 1)
26. prosinca, daleke 1944. ugasio se jedan mladi život. U borbi s neprijateljem pored mjesta Gnjilavac, kod Cazina, poginuo je Milivoj Cvetnić, dvadesettrogodišnji mladić iz Hrvatske Kostajnice, koji se nekoliko mjeseci ranije, tog ljeta 1944., pridružio partizanima. Iza njega ostala je nevelika ostavština: svjedodžbe, indeksi, rukopisi…, koje je obitelj brižno sačuvala u spomen na voljenog sina i brata.
Za Milivoja su mnogi njegovi suvremenici znali da je bio student, da je zbog neslaganja s režimom NDH bio uhićen i zatvoren, da je bio mobiliziran u domobrane i potom odatle otpušten te da je otišao u partizane i poginuo. Ali, nitko izvan njegove obitelji nije znao da je u Kostajnici s Milivojem stasao pjesnik. Nije se tome čuditi. Naime, Milivoj za života nije objavio ni jednu svoju pjesmu niti priču i cijelom je svijetu kao književnik ostao potpuno nepoznat.
Da bi svijet otkrio Milivoja pjesnika i pripovjedača trebalo se dogoditi „nešto“. I dogodilo se! Zamislite ovo: obitelj Cvetnić vraća se u Kostajnicu nakon Oluje i u svojoj opustošenoj kući pronalaze kutiju punu nekakvih papira. Bila je to ona Milivojeva ostavština što ju je njegova majka nakon njegove smrti čuvala i sačuvala, a u njoj pjesme i priče u rukopisu što su desetljećima spavale skrivene od svih.
Kako reče Petar Gudelj: Poezija Milivoja Cvetnića, kao i ruka iz koje je potekla, bila je zakopana u zemlju. I nakon šezdeset godina, novozavjetnim čudom, uskrsnula iz mrtvih.
No, priča tu ne staje. Milivojev brat, Juraj, objedinjuje kompletnu njegovu ostavštinu (uz ono što je sačuvala majka, Milivojeva sestra Mila i brat Tomislav također su sačuvali ponešto kod sebe), koja je preživjela ne jedan već dva rata, prepisuje ju i daje na stručnu prosudbu. 2006. izlazi iz tiska Cvetnićeva Lirika u izdanju Disputa, Zagreb, za koju je predgovor napisao Cvjetko Milanja a pogovor Josip Užarević, da bi 2010. svjetlo dana ugledala Zaljubljena Madona, zbirka pripovjedaka u izdanju nakladnika Dora Krupićeva i uz pogovor Branimira Donata.
Milivojeva Lirika doživjela je svoju promociju 2006.u Kostajnici. Ali, usprkos tome što je veći broj značajnih ličnosti hrvatske književne scene (Branimir Donat, Petar Gudelj, Mile Stojić, Enes Kišević, Branko Pejnović, Denis Derk…) izrekao vrlo povoljno mišljenje o vrijednosti Cvetnićevog djela, izostalo je zanimanje kulturnih institucija. Možda i bolje da je tako, jer se oko Jurja Cvetnića okupila grupa ljudi kojoj je pisana riječ u srcu i osnovala Društvo prijatelja knjige ‘Milivoj Cvetnić’ s ciljem afirmacije književnog djela Milivoja Cvetnića u široj javnosti. Organizirali su čitanja Milivojeve poezije, istraživali njegovu pisanu, osobito onu proznu, ostavštinu, a na njihovu inicijativu kostajničko Gradsko vijeće imenovalo je gradsku knjižnicu imenom Milivoja Cvetnića.
Društvo je 2009. godine pokrenulo manifestaciju Kostajnički pjesnički susreti ‘Milivoj Cvetnić’ te je ustanovilo Književnu nagradu ‘Milivoj Cvetnić’ namijenjenu mladim i neafirmiranim pjesnikinjama i pjesnicima. U tu svrhu Društvo svake godine raspisuje natječaj za dodjelu iste, a pobjednik/ca natječaja kao nagradu dobiva tiskanje svoje (prve) zbirke pjesama, čija promocija se održava na Susretima. I tako književna nagrada namijenjena onima koji tek započinju svoj književni, poetski put postaje uz pjesme i priče ostavština Milivoja Cvetnića. Kroz Društvo prijatelja knjige što nosi njegovo ime, Milivojeva ruka uručuje mladim pjesnicima i pjesnikinjama njihov prvijenac, nešto što sam nikad nije imao prilike iskusiti.
Svaki ljubitelj književnosti odmah će reći kako dodjela ovakve nagrade nije jedinstven slučaj u Hrvatskoj. Naime, naša najstarija pjesnička manifestacija Goranovo proljeće dodjeljuje Gorana za mlade pjesnike, nagradu za najbolji rukopis autora/ice do tridesete godine života, koji prethodno nije objavio/la pjesničku knjigu. No, želio bih naglasiti kako po mom mišljenju Kostajnički pjesnički susreti Milivoj Cvetnić i Goranovo proljeće nisu nikakvi konkurenti. Obje manifestacije djeluju na afirmaciji pjesništva i podupiru mlade autorice i autore u njihovom radu, a broj pjesnikinja i pjesnika koji apliciraju na svaku od njih (na natječaj za Književnu nagradu Milivoj Cvetnić samo se ove godine prijavilo četrdesetak autora/ica) pokazuje da kod nas ovakvih manifestacija ima premalo.
Inače, Milivoj i Goran imaju dosta dodirnih točaka: oba pjesnici, obojica otišla u partizane i poginula, a ni jednom se ne zna grob; ni Goran nije doživio prva izdanja mnogih svojih djela, tako su između ostalih posmrtno izdani Ognji i rože, Sedam zvonara majke Marije, pa i legendarna Jama je prvi put tiskana nakon njegove smrti (1944. u Bariju, Italija); Kostajnički pjesnički susreti Milivoj Cvetnić održavaju se, s izuzetkom posljednjih par godina, oko Milivojevog rođendana, 19. ožujka, praktično istovremeno kada i Goranovo proljeće (21. ožujka).
Važno istaknuti kako je rad Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić i vrijednost Kostajničkih pjesničkih susreta prepoznalo više eminentnih hrvatskih pjesnika i kulturnih djelatnika koji su aktivno podupirali i podupiru manifestaciju. Stoga se na ovogodišnjim Kostajničkim susretima predsjednica Društva prijatelja knjige, Stela Cvetnić Radić, javno zahvalila Jurju Đuki Cvetniću i obitelji Cvetnić, Davorinu Radiću, Đuri Tadiću, Petru Gudelju, Branimiru Donatu, Mili Stojiću, Cvjetku Milanji, Josipu Užareviću, Sanji Roić, Tei Benčić Rimay, Dubravki Sesar, Bogdanu Arnautoviću, Enesu i Asji Kišević, Denisu Derku, Branku Pejnoviću, Borisu Becku, Miri Martiniću, Aliji Krupiću, Žoržu Draušniku, a osobito građanima Hrvatske Kostajnice.
Kostajnička manifestacija prepoznata je i od strane mladih stvaralaca koji u velikom broju apliciraju za Nagradu Milivoj Cvetnić – iz godine u godinu deseci ih se javljaju na natječaj.
Društvo prijatelja knjige Milivoj Cvetnić utemeljilo je biblioteku Prva Knjiga unutar koje su, osim knjiga Milivoja Cvetnića, objavljene knjige svih dosadašnjih pobjednika natječaja: Sandre Tribuson, Tamare Bakran, Alena Tomića, Jakova Skoka, Ivone Aviani, Matije Perkovića, Roberte Nikšić, Antonia Karlovića, Tine Čatlaić, Paule Jurić Tilić, Lee Čorak, Brune Vučkovića i Klare Thavenet. Također su objavljene i knjige Ivane Perice, Sanje Bužimkić, Tina Deželića i Roberte Nikšić koje nisu pobijedile na Natječaju, ali je Društvo ocijenilo kako su iste vrlo kvalitetne i vrijedne objavljivanja, kao i knjiga Pjesnička ponornica, zbornik prvih deset godina Kostajničkih pjesničkih susreta Milivoj Cvetnić.
Zahvaljujući velikoj ljubavi prema književnoj riječi i predanom radu članica i članova Društva prijatelja knjige Milivoj Cvetnić, u prvom redu Stele Cvetnić-Radić, Marije Krupić, Mire Ikasović, Ines Konjevod, Sanje Bužimkić, Mirele Bartolić, Mirjane Lahovsky-Žličarić, Tijane Preradović, Damira Ducića…, hrvatska je kulturna scena s Kostajničkim pjesničkim susretima dobila jednu neospornu kvalitetu a Kostajnica je postala svojevrsni rasadnik talentiranih, mladih pjesnikinja i pjesnika.
Početkom jeseni, obično drugog vikenda u listopadu, u Hrvatsku Kostajnicu nahrupe tisuće ljudi privučeni okusom i mirisom pečenog kestena: čuvena kostajnička Kestenijada. Tri dana grad je preplavljen ljudima i automobilima.
Na odlasku većina ponese iz Kostajnice kestene i poneki drugi plod jeseni. Dojmljivi okus i miris pečenog kestena ipak kratko traje.
Lijepa pjesnička riječ djeluje ljekovito i dugotrajno, poneka i vječno.
Zato, putniče namjerniče, kad odlaziš iz Kostajnice neka ti se pored kestena nađe i Milivojeva ‘Lirika’ ili ‘Zaljubljena Madona’ ili bilo koja knjiga naših mladih nagrađenih autora. Bilo koja dobra knjiga.
(Đuro Tadić)
