Foto: US Capitol, Washington D.C.
Kao što već znate, bavio sam se avionima više od 40 godina. U tih puno godina sam dosta putovao i stvarno nisam pretjerivao. Putovao sam samo malo više od prosječnog inženjera ali u firmi su mi ipak dali nadimak Travel Engineer što bi u prijevodu značilo “putujući inženjer”. Prosjek mi je bio da svaki mjesec idem jedan dan u Pariz, a uz to, i oko 6 puta godišnje na put van Europe.
Najgore mi je bilo ići na službeni put u Indoneziju. To je bogu za leđima. Dakle – jako, jako daleko. Putuje se 17 sati. U Jakartu sam dolazio navečer oko 6 sati. Pošto je Jakarta u tropskom pojasu, onda rano i jako brzo padne noć. U roku od 15-20 minuta se prelazi iz dana u noć. Gotovo da neme sumraka. I dođem tako u hotel, popijem indonezijsku pivu i na spavanje. Slijedeći dan je sastanak cijeli dan. Onda opet na spavanje i ujutro na sastanak pa popodne na avion za Europu. Opet oderati 17 sati u avionu. Dakle, ići na drugu stranu zemaljske kugle za dva dana sastančenja je ubitačno. Onda je došla korona pa nije bilo putovanja. Fantastično!!! Prešao sam u američku firmu i bio sretan da nema putovanja i natezanja po aerodromima.
Korona mi je dobro došla jer sad radim kod kuće i sastančim preko interneta. No zadnjih godinu dana se stvari mijenjaju. Putovanja su opet počela. Ove godine sam već bio 5 dana u Parizu, 7 dana u Denveru (USA), sutra idem na 4 dana u Washington, a na jesen najprije u Munchen pa onda u Atlantu i na kraju u San Antonio (Texas).
Bila su vremena u mojoj karijeri kad sam htio ići na put pa sam morao na koljenima moliti. Nije baš na koljenima, malo pretjerujem. No, trebalo je napraviti molbu i dokazati da je put baš potreban. Onda je su došla vremena da su me jednostavno poslali na put i nisam smio reći da mi se baš i ne ide. Sad je opet tako. U Washingtonu je sastanak i snađi se druže. U ponedjeljak navečer je zajednička večera, utorak i srijeda su sastanci i u četvrtak natrag za Europu. Osim toga, u srijedu moram još sat vremena prezenirati i ispričati kako se upotrebljava Ansoff Matrix. Došla su sasvim druga vremena.
Kad bih barem imao vremena otići u koji muzej u Washingtonu!!! Tamo ih ima puno i svi su besplatni. Da je Melanija u Bijeloj kući javio bih se i njoj. Ovako tamo puncke više ni! Onaj stari Biden mi se baš ne sviđa pa to otpada s popisa.
I tako ću lijepo preletjeti Atlantik u nadi da će moj let stići na vrijeme. Iz iskustva znam da pet minuta kasnije dolazi Airbus 380 iz Pariza sa 650 putnika. Ako moj avion kasni, onda će 650 putnika iz Pariza biti ispred mene na pasoškoj kontroli. Ta kontrola se onda jako otegne. Kad to prođe, onda je sve u mojim rukama. Auto me čeka i onda zapalim do hotela gdje idem na korporativnu večeru s kolegama. Veliki broj njih nisam nikad ni vidio iako radimo zajedno već 3 godine. Prošli put, prošle godine, bio je isto takav sastanak ali imao sam koronu pa sam ostao kod kuće. Sad je druga situacija. Kako ću se provesti? Čitajte slijedeći tjedan!!!
By Marijan Jozić