Foto: Zdravko Turkulin
Odseobite sedmostoljetni dotepenci (ili ne budite licemjerni)
Autor: Ivor Kruljac
Ima nekih
koji preziru azilante,
da će nestati na ovim prostorima naše kulture i tradicije
u glavi su im strahovi smrznuli mozak poput leda sante,
no iskreni budimo u pravu su
znate,
jer sve smo to već doživjeli
samo mnogi ne pamte,
jer ovim našim prostorima Slavonije
Zagorja, Međimurja, Like, Gorskog Kotara
i duž cijelog Jadrana,
vladali su običaji i ljudi kojih odavno
nema,
jer nisu se suprotstavili kad je jedna
davna migrantska kriza cijeloj Europi
bila tema,
pa tako i ovdje u stoljeću sedmom,
došli neki barbari i okupirali prostor cijele današnje države i šire
iako smo svi uvijek bili smješteni pod istim nebom,
čak se ne zna ni odakle su
došli,
neki teoretiziraju da su možda iz Irana
a nije sigurno ni zašto su na tako dalek put
uopće pošli,
spominju se veliki ratovi ili čak
prirodne katastrofe poput velikih požara
ili suše,
i kao trebamo ih žaliti
jer su zbrisali kad im je krenuo
neki loš vjetar da puše,
umjesto da ostanu gdje jesu i bore se u obrani
svoje djedovine,
oni su došli u Europu i naše prostore
na nekim konjima bez dokumenata i ikakve svoje svojine,
i još nas uvjeravaju da je to povijesno značajan događaj
koji se uči od kolijevke pa do groba,
ima to i svoj povijesni naziv: Seoba naroda,
a ta seoba je uništila sve što smo
znali,
stigla nam je nova vjera s nekim Perunom koje prije ovdje nije bilo i u obrani svojine
smo pali,
kasnije su ti isti prihvatili drugu vjeru nekog Krista koja nije ni
njihova a stigla je iz Rima,
još jedan vanjski utjecaj koji je dalje pokopao izvornu kulturu ovih prostora
a koliko takvih samo ima,
i danas smo kao svi Hrvati,
no više se ne zna tko je Slaven
a tko doista Ilir ako je Ilira
uopće ostalo, nitko ne prati,
a što se ti sedmostoljećaški dotepenci ne vrate odakle su
došli,
neke puštamo a druge ne
pa nije u redu da su samo neki
nekoć davno prošli,
no jednako kao što je apsurdno žaliti se na uništenje našeg
kulturnog bitka u stoljeću sedmom,
tako je apsurdno da se to događa danas
još jednom,
jer svi smo od nekud došli nitko nije
pravi starosjedioc,
ali usuđuje se drugima prigovarati odakle je tko
kao o bikvadratnoj jednadžbi profesor koji predaje matišu
u školi MIOC,
licemjerstvo rasprostranjeno
među ljudima nesvjesnih faktora
njihovog identiteta,
uz malo neempatičnosti
se odaju u mržnju i predrasude pojedinca zbog kolektiva
i nastaje šteta,
no dok se ne zatraži da se Marko i Ivan
vrate u Iran,
neka se da prilika ovdje i Huseinu i Muhamedu
a ne da ih se de facto tjera van,
jer kao što su brojni Hrvati popravili i obogatili
život ovog naroda na ovom našem prostoru,
možda i oni mogu
makar za Božić se ne dičili kićenju kuglica na grančicu
nekom boru,
jer bitan je doprinos i da je individualac kao individualac
pošten i častan,
ne u što vjeruje koje je boje ili narodnosti
već da pošteno pokušava ostvariti svoj san,
dok ti trešti Thompson
„Ljubi svoju zemlju na njoj ti sagradi dom“,
ne zaboravi da tvoja zemlja nikad nije bila
tvoja i nije šteta ako ti je ta kriva percepcija doživjela slom,
i tko hoće radit, raditi i može,
ne žali se da ti drugi kradu posao
kad je mnogim „domaćima“ ionako draže
uz pivo i TV češkat mošnje.
Napomena:
Mišljenja i stavovi izrečeni u tekstu osobna su mišljenja i stavovi autora istog i ne moraju nužno odgovarati stavovima Portala.
Komentar:
Dragi moj Ivore,
Tvoji su stihovi u mnogočemu ‘pogodak u sridu’ (pazi sad ide ono uobičajeno ‘ali’), ali u njima ima i nekih dijelova koje baš ne bih sto posto potpisao.
Kada su se naši praotci i pramajčice dotepli na prostore ove nisu ih dočekali pacifistički nastrojeni pripadnici Hare Krišne već rimske legije. Naravno, prije toga su se morali prepentrati preko limesa (ideju podizanja nekakvog zida koji bi trebao migrante spriječiti da uđu u neku državu na ovim prostorima nije prvi smislio Orban), a da pritom nisu mogli tražiti azil. Mislim da nije bez važnosti pripomenuti kako razlog njihovog dolaska na ove prostore nisu bila zagarantirana prava na socijalno, Arbeitslosengeld ili zdravstveno, niti to što su čuli da su tu plaće daleko veće od onih u Zakarpatju, već prije bič i mač kojima su im iznad glava vitlali pripadnici avarske horde.
Tko smo, što smo i otkud smo, pitanja su na koje posljednjih godina odgovore pokušavaju dati znanstvenici pomoću DNK analize. Među inima i prof. Primorac. Iz svega što učena družba govori o tom pitanju ispada da smo svi mi ‘mišlinzi’, odnosno u svima nama, u manjoj ili većoj mjeri, živi nekakav Slaven, German, Avar, Kelt, Ilir, Perzijanac… Sigurno je jedno – u svakom Europljaninu/Europljanki, pa tako i u nama čuči dva posto neandertalca!
Doduše, odgovor na pitanje otkud smo davno je odgovoren – s nekog drveta u Africi. Nije stoga čudno što jedni druge ne podnosimo i naše banane ne želimo dijeliti s onima s drugih grana.
Da znamo biti licemjerni – to stoji. Ako mi imamo pravo tražiti bolji život, zašto to isto pravo ne bi imali i oni? Što me podsjetilo na jednu čuvenu rečenicu koju rekoše preci onih što podigoše zid prema Meksiku:
‘We hold these truths to be self-evident, that all men are created equal, that they are endowed by their Creator with certain unalienable Rights, that among these are Life, Liberty and the pursuit of Happiness.’ (US Declaration of Independence)
Volio bi’ da se Bosna plasira u Brazil, Šveđani da kod nas traže politički azil…, pjeva Dubioza kolektiv. Prvi dio ove želje im se ostvario, Bosna se zbilja plasirala na SP u Brazilu.
A, tko zna što nosi novi dan?
Kolo sreće uokoli…?
Usprkos tome mnogi ne gledaju bez strepnje te crnomanjaste momke kako u grupicama ili sami prolaze stazama naših gradova, sela i zaraslih polja, pričajući pritom nekim za nas čudnim i nerazumljivim jezicima. Jer ne zna se ni otkud su, ni što su, ni imaju li papire, ni kako se zovu, ali se zna da imaju mobitele i da su ostavili iza sebe dalek i opasan put.
Ljudi su se uvijek bojali nepoznatog i nepoznatih, dok i sami nisu to postali.
I na kraju: Što zaboga imaš protiv tv-a, pive i češkanja mošnji? Još ako je na telki kakva tekma…
Srdačno,
Aleksandar Olujić
