Ovo mi se još nije dogodilo. Pozvali su nas visoke managere na sastanak u Washington. Onda su nas obavijestili da bi bilo jako ljudski da svako od nas (a ima nas hvala bogu 20 managera) donese svoj stari kaput koji će onda pokloniti tim washintonskim klošarima i beskućnicima. Moja golubica je odmah pronašla moj stari zimski kaput koji je spakovala tako da ga se riješi. Znam što ona planira. Opet će me na prepad odvesti u trgovinu da mi kupi novi kaput.
I ostadoh ja tako bez zimskog kaputa koji u stvari, dajem na poklon nekom Amerikancu koji živi na ulici u Washingtonu. Eto, prijestolnica cijelog svijeta Washington, gdje živi najmoćniji čovjek na svijetu Biden (iako on možda ni ne zna da živi), a oko Bijele kuće na cesti leže beskućnici. Jedan od njih će dobiti moj kaput koji sam često nosio na posao kad je u Holandiji bila zima. Kaput je dobar i ja bih ga ove zime ponekad obukao ali mogu i bez njega. Taj jadni Amerikanac će ga bolje upotrijebiti. Osim toga, bit će mu ipak malo toplije. Na slici sam ja u tom kaputu prije 20 godina.
Dvije Amerikanke su došle po te stvari koje smo mi donijeli. Moji kolege manageri koji nisu donijeli kaput, kupili su još nešto stvari za djecu iz nekog sirotišta. To je došlo u paketima pa su nas zamolili da to sortiramo u vrećice. To bi kao bilo nešto simbolično. Da mi osjetimo kako se te stvari stavljaju u vrećice pa bi na taj način imali neku povezanost s tom djecom. Sve u svemu je jadno da mi bogati manageri dajemo tih dvadesetak rabljenih kaputa i stotinjak vrećica s mlijekom, bombonima i čokoladom. Sva vrijednost toga nije ni 100 eura. Sramota me bila da su nam za tako nešto još rekli hvala.
Već ranije sam primjetio da Ameri nisu neki koji bi davali šakom i kapom. Jednom zgodom smo imali konferenciju na koju je došlo 750 ljudi. Išli smo sakupljati dolare za neku bolnicu za djecu pa smo sakupili 1200 dolara dolara, a što nije bilo ni 2 dolara po osobi.
Za Holandeze se kaže da su cicije i da su štedljivi ali kad je bio rat u Hrvatskoj, uspio sam zajedno s još 8 ljudi sakupiti 5 kamiona odjeće i jedan kamion hrane i lijekova. Svaki kamion je bio od 30 tona. Tek toliko.
I tako će jadni Ameri barem nešto imati u ovim prohladnim washingtonskim danima. Čudi me da Biden, Bijela kuća i njihov Senat ne reguliraju taj problem beskućnika. Ameri se busaju u prsa sa svojim visokim standardom, a stotine beskućnika landraju Washingtonom bez veze. Svaki čas te probaju zaustaviti i tražiti koji cent. Mi Europljani pokušavamo kopirati Amerikance u svemu i svačemu. Ponekad bi trebali stati i malo promisliti prije nego poprimimo američki način života jer nas čekaju isto takve situacije da svuda po gradovima leže beskućnici ili da žicaju novac. Toga već ima u Zagrebu, a stvarno nije potrebno.
By Marijan Jozić
