Ovdje u Holandiji nemaju Krampusa. To mi je fantastično jer ja još imam ožiljke iz mladosti kad nas je mama jedne godine preplašila Krampusom. Ta trauma još postoji u meni. Dogodilo se prije 60 godina ali još uvijek imam takozvani flash back na taj trenutak. Sjećam se da smo bili kod bake u kuhinji u Glini. Nas četvero djece. Moji pokojni sestra, bratić i sestrična. Na žalost, samo sam ja još živ. Možda jedini koji je imao tu traumu i strah od Krampusa.
Moja mama je pokucala na staklo i kad smo pogledali prema prozoru, vidjeli smo u mraku masku Krampusa. Ta slika mi se još pojavi ispred očiju. Ponekad, pogotovo u ovo doba oko blagdana svetog Nikole, čak se i probudim jer sam sanjao Krampusa. Znam da sam onda počeo vrištati od staha i da su me jedva smirili. Sad kad se probudim nije tako strašno. Samo se okrenem i spavam dalje.
Za mene je bilo fantastično kad su mi sinovi rasli u zemlji bez Krampusa. Umjesto Krampusa, ovdje u Holandiji imaju Crnog Petra. Taj Crni Petar je zbilja dobričina. On voli diecu i djeca vole njega. On im daje bombone ili medenjake. On je pomoćnik svetog Nikole. I ja sam ga jako zavolio.
Međutim, ovdje su se pojavile neke odvratne pi..e koje sad kažu da su svi koji vole Crnog Petra rasisti jer je crni Petar sluga svetog Nikole. Oni se zalažu da Crni Petar bude zabranjen. Čak se i holandska vlada zabavlja tim idiotarijama. Upropastili su mi moju novu sliku pozitivnog Crnog Petra. Za mene više i nije važno ali upropaštavaju i pozitivnu sliku koju imaju mala djeca. E baš iz inata sam se lijepo obukao u Crnog Petra i s vrećom medenjaka prošetao Holandijom. Ako me smatraju rasistom zbog toga, e onda sam rasista. Neka me uhapse i stave u zatvor. Baš me briga.
Međutim, ništa se nije dogodilo. Svi koje sam sreo su me lijepo pozdravili i čak su htjeli napraviti selfie. Zamislite, naišao sam i na nekoliko crnaca koji su bili veseli i htjeli su selfie s Crnim Petrom. Moj dan je bio nezaboravan. Eto, nakon 60 godina sam uspio barem malo izbrisati moju trauma iz djetinjstva. Neka dugo živi Crni Petar – prijatelj djece.
Na kraju dana sam se htio vratiti u normalnu situaciju. No, to nije tako lako. Trebalo mi je puno sapuna i vode da se skine ta crna boja s moje glave. Sad bi se još mogao naći neki divljak da mi kaže da sam potrošio previše tople vode i da je to štetno za okoliš. Eh, kud ide taj ludi svijet!!!
By Marijan Jozić
