Fotografije: Tatjana Šaler-Olujić
Kad se u jednu rečenicu stave riječi: advent, sajam i Austrija mnogi će odmah pomisliti na Beč, koji kao i svake godine u ovo vrijeme posjetitelje iz cijelog svijeta mami većim brojem božićnih i adventskih sajmova, ili na Salzburg sa svojim čuvenim Christkindlmarktom. No, u Austriji postoji još cijeli niz gradova i mjesta s tradicijom održavanja adventskih/božićnih sajmova, stoga je obilazak adventskih sajmova u Klagenfurtu i Veldenu, u organizaciji naše lokalne turističke agencije, bila ponuda kojoj je teško bilo reći ne. Tim više što je jezero Wörthersee, na kojem su smješteni ovi gradovi, sa svojom okolicom dobro poznato kao vrlo privlačna destinacija kako za duži odmor, tako i za kratak posjet kakav će biti ovaj naš.
Prolaskom kroz Predor Karavanke odnosno Karawankentunnel, ili po naški Tunel Karavanke, naš se autobus spušta autoputom prema važnom prometnom čvorištu Villachu, odakle nas put vodi dalje prema Celoveškoj kotlini ili po njemački Klagenfurter Becken. Taj je kraj tijekom svoje povijesti bio područje koje su nastavali kako Slovenci tako i Germani i tu je početkom 7. st. nastala prva slovenska država: Karantanija. Desetak kilometara sjeverno od Klagenfurta nalazi se Zollfeld ili Gosposvetsko polje na kojem su bili ustoličavani koruški knezovi a kasnije vojvode. Još i danas tamo stoji Herzogstuhl/Vojvodski prestol, kameno prijestolje na otvorenom polju na kojem su se od 9. stoljeća pa sve do 1651. održavala ustoličenja. Iako su danas manjina, u ne tako davnoj je prošlosti ovdje živjelo dosta Slovenaca. Štoviše, Klagenfurt je u 19. st. bio vodeći slovenski kulturni centar, no nakon I. svjetskog rata većina se stanovnika na referendumu odlučila ostati u sastavu Austrije. Danas su Slovenci, najviše zbog asimilacije, prema službenim austrijskim podacima (koje doduše ni slovenske organizacije niti austrijske tradicionalne udruge ne priznaju kao relevantne) u Koruškoj svedeni na manjinu s udjelom od jedva par postotaka u cjelokupnoj populaciji.
Wörthersee
Put prema Klagenfurtu vodi duž obale jezera Wörthersee (slov. Vrbsko jezero). Jezero je dugačko preko 19 a široko 1,7 kilometara, dok mu je najveća dubina 85 metara. Zanimljivo je da temperatura gornjeg sloja vode u jezeru ljeti zna prelaziti 25 °C što ga čini izuzetno privlačnim za kupanje te ga stoga u to doba posjećuju brojni turisti. Iako je na glasu kao najtoplije austrijsko jezero, zimi se na njegovoj površini stvara led, a za osobito hladnih zima debeli sloj leda zna okovati cijelu njegovu površinu. Posljednji puta to se dogodilo 2006. godine kada se po njemu moglo i klizati. I još jedna zanimljivost: voda iz jezera teče i Hrvatskom. Naime, Wörthersee ima jedan jedini odljev, Glanfurt, kojim se voda iz njega prelijeva u Dravu pa je za očekivati da tako bar jedan njen dio doplovi i do nas.
Turizam se ovdje počeo razvijati nakon što je Klagenfurt (1864.) spojen željeznicom s Bečom, a bogati Bečani otkrili jezero kao poželjnu ljetnu destinaciju. Ubrzo su se duž obale počele graditi kuće za odmor, vile, spremišta za čamce pa i hoteli, građeni većinom u poznatom Wörthersee stilu, koji je prof. Friedrich Achleitner opisao kao arhitektonski stil u kojemu se miješaju elementi secesije, regionalnog romantizma, baroka i engleske ladanjske arhitekture. Wörthersee su posjećivali brojni bogataši, poznate osobe i umjetnici, ovdje su među ostalima ljeta provodili Johannes Brahms, Gustav Mahler, princ Eduard i Wallis Simpson, a i mladi JFK je ovdje boravio 1939. kao student.
Wörthersee Mandl
O nastanku jezera postoji zanimljiva legenda koja priča o tome kako je nekad davno tu bio grad čiji su se stanovnici obogatili trgovinom zbog čega su se jako uzoholili. Tako su oni večer prije Uskrsa (u drugoj verziji prije Božića) priredili veliko slavlje i nisu se obazirali na crkvena zvona koja su zvala na Službu Božju. Uto su se otvorila vrata dvorane u kojoj su slavili a na njima je stajao bradati čovječuljak koji je upitao znaju li oni koji se blagdan sutra slavi, pozvavši ih da napuste slavlje, odu kućama i pokaju se prije nego ih stigne kazna. Ali, oholi građani su ga samo ismijali i nastavili sa slavljem. Nešto prije ponoći opet se na vratima pojavio isti onaj čovječuljak noseći ispod ruke bačvicu i ponovo opomenuo prisutne da se pokaju zaprijetivši da će u suprotnom on otvoriti bačvicu te će ih sve pogoditi smrt i propast. No, umjesto da poslušaju oholi građani su ga opet ismijali. U ponoć su se zidovi zatresli, nestalo je svjetla i strašna oluja se spustila na grad, a bradati čovječuljak je otvorio pipu na svojoj bačvici i nestao. Iz bačvice su se izlile ogromne količine vode koje su potopile grad i okolinu, a stanovnici su se utopili. Tako je nastalo ovo jezero, koje u svojim dubinama skriva grad i palače. A ponekad, kaže priča, u tamnoj, tihoj noći mogu se čuti zveket i glasovi kao i vidjeti svjetlost što dopiru iz dubine jezera.
Mali je bradonja poznat pod imenom Wörthersee Mandl, a ovo Mandl ne znači ništa drugo nego čovječuljak. Njegov lik se može vidjeti u pješačkoj zoni Klagenfurta, ovjekovječio ga je kipar Heinz Goll, inače i sam rođen u Klagenfurtu. Kip prikazuje bradatog Mandla, pogleda i desne ruke s ispruženim kažiprstom uperenih u nebo, dok mu ljevica pridržava burence kraj nogu iz kojega curi voda u mali, kameni bazenčić pred njim. Kažu da se u taj bazenčić treba baciti novčić za ispunjenje želje, ali tako da mu okrenete leđa i u njega bacite kovanicu preko ramena. A, vele isto tako kako da bi se ispunila želja Mandla treba uhvatiti za ispruženi prst. Ima neke logike u tome jer je zimi bazenčić prekriven i fontana zatvorena, kako bi se spriječila oštećenja usljed smrzavanja, dok ljudsko srce žudi za nečim bez obzira na godišnje doba. Mandla se za prst može primiti i po ljeti i po zimi pa ova priča govori u prilog tog vjerovanja.
Klagenfurt
Prvo odredište našeg putovanja je Klagenfurt odnosno Celovec, a mi ćemo iskoristiti priliku ne samo posjetiti njegov adventski sajam već i prošvrljati po gradu.
Iako u svom službenom imenu ima i ono am Wörthersee/ob Vrbskem jezeru, grad se ne nalazi na samom jezeru već nekoliko kilometara dalje, pošto je nekoć obala jezera bila močvara uz koju je vezana priča o Lindwurmu.
Prema legendi, u doba vladavine vojvode Karasta von der Karnburga u močvari je živjela neman koja je terorizirala ljude i proždirala njihovu stoku. Radilo se o biću čiji njemački naziv glasi Lindwurm, kojeg opisuju kao mitološko biće slično zmaju (ponegdje se navodi da je Lindwurm podvrsta zmajeva), a spominje se isključivo u germanskim sagama. Kako bi spasio stanovništvo od nemani, Karast von der Karnburg dao je sagraditi toranj na kojeg je postavljen lanac s kukom a na koju su kao mamac stavili vola. Kad je Lindwurm požderao vola zakačio se na kuku i batrgajući se samo se jače zapetljao u lanac. Kada se neman dobro izmorila vojvodine sluge su izašle iz zaklona i umlatile ju. Na mjestu gdje su zatukli Lindwurma, kaže dalje priča, nastalo je seoce, a tamo gdje je stajao toranj vojvoda je sagradio dvorac. Dvorac sa seocem se vremenom razvio u grad, današnji Klagenfurt.
Na junački čin i pobjedu nad nemani podsjeća Lindwurmbrunnen (fontana Lindwurm), smještena na trgu Neuer Platz. Glavno mjesto u ansamblu ima monumentalna skulptura Lindwurma postavljena još 1593. godine, isklesana iz jednog bloka klorita i teška šest tona. Ona pokazuje neman razjapljenih ralja, blago raširenih nevelikih krila, tijela pokrivenog krljuštima i dugačkog zapetljanog repa. Smatra se kako je umjetniku kao model za glavu poslužila jedna lubanja pronađena 1353. za koju su tada mislili da pripada zmaju, ali se kasnije ispostavilo da se radi o fosilnim ostacima vunastog nosoroga. Skulptura se dugo vremena pripisivala kiparu Ulrichu Vogelsangu i njegovom bratu Andreasu, no danas se misli kako se radi o djelu nepoznatog autora. Iz usta zvijeri teče voda koja pada u zdenac postavljen 1624. godine, a 1634. fontani je dodana ograda od kovanog željeza izrađena u renesansnom stilu, djelo Georga Tillitza. Ansambl je upotpunjen 1636. kada je postavljena skulptura Herkula, koja prikazuje antičkog junaka kako zamahuje toljagom. Herkul i zdenac, ali i cijeli postav spomenika djela su njemačkog majstora baroka Michaela Hönela.
Stvarnost, naravno, izgleda malo drugačije nego legenda. Iako su na području Klagenfurta pronađeni arheološki ostaci iz brončanog doba, kao i oni iz Kulture polja sa žarama i Halštatske kuture te rimski grobovi i ostaci vile, utvrđeno je da prvo naselje na tom području nastaje tek krajem 12. stoljeća, a kao osnivači Klagenfurta navode se koruške vojvode Hermann i Bernhard von Spanheim. Naselje se nažalost nalazilo na terenu koji je često poplavljivan, pa je vojvoda Bernhard von Spanheim 1246. naredio da se ono ponovo izgradi na mjestu sigurnom od poplave.
Grad se ispočetka sporo razvijao jer je bio u sjeni trgovačkog centra Villacha i sjedišta vlasti St. Veita. Ali, nakon što je 1514. potpuno izgorio u požaru car Maximilian I. koji nije imao novca za njegovu obnovu poklonio ga je koruškim staležima koji su ponovo izgradili Klagenfurt kao utvrđeni grad. Usto je sagrađen i kanal koji je spajao grad s jezerom i koji je služio za dovod vode u obrambene jarke ali i za transport robe. Usto u tim nemirnim vremenima kada su se u Koruškoj dešavale seljačke pobune pokazalo se da St. Veit ima obrambene deficite, što je bio argument da se sjedište vlasti prebaci u Klagenfurt nakon čega je u Klagenfurtu sagrađen Landhaus u kojem su zasjedali predstavnici staleža. Nekako u isto vrijeme sagrađena je i protestantska crkva sv. Trojstva (danas katolička katedrala sv. Petra i Pavla), da bi tijekom 16. i 17. stoljeća oko Starog trga (Alte Platz) talijanski graditelji sagradili reprezentativne građanske kuće i plemićke vile, dok na krilima protureformacije nastaju katoličke crkve i samostani, između ostalih Marijina i Kapucinska crkva sa samostanom, Franjevački samostan itd..
Za vrijeme Napoleonovih ratova grad je u tri navrata zauzimala francuska vojska, koja je prilikom posljednjeg povlačenja iz grada (1810.) eksplozivom razorila gradske obrambene zidine čiji se ostaci danas mogu vidjeti u parku uz Villacher Ring.
Klagenfurt je u svom razvoju imao više uspona i padova, ali vjerojatno najveći gospodarski uspon doživio je nakon što je (1864.) spojen na Južnu željeznicu što za posljedicu ima gradnju brojnih građevina kao što su: razne škole, Državna bolnica, Koruški državni muzej, evangelička crkva sv. Ivana, novo kazalište Jubiläums-Stadt-Theater. Usto se zasipaju gradski opkopi, grad se širi prema istoku, ali i prema zapadu u pravcu jezera te se stoga isušuju močvarna područja uz obalu, a 1885. u Klagenfurtu se održava prva Koruška državna izložba.
Uspon grada prekinuo je I. svjetski rat, a poslije njega za cijelu su zemlju veliki problem predstavljali visoka inflacija i nezaposlenost. Osim toga, na svršetku rata (1919.) grad su zauzele trupe Države SHS koja je željela dio Koruške uključiti u okvire svoje države pošto je tada na tom prostoru živio veliki broj Slovenaca ali i jedan dio Hrvata. No, vojska Države SHS se povukla, a na plebiscitu 1920. većina građana se odlučila da želi ostati dio Austrije. Ovo se pitanje nanovo otvorilo i poslije II. svj. rata, Jugoslavija je željela pripojiti taj dio Koruške ali joj to nije uspjelo. Ovaj puta, prije nego su jugoslavenske trupe (partizani) uspjeli zauzeti Klagenfurt u njega su ušle britanske jedinice koje će tu ostati sve do 1955. godine i osnutka nove države Austrije nakon čega se dogodilo povlačenja svih savezničkih trupa iz Austrije. Naime, kao i Njemačka Austrija je (Beč također) nakon II. svj. rata bila podijeljena u četiri okupacione zone: francusku, britansku, američku i sovjetsku, pri čemu su Koruška i Štajerska bile dio Britanske okupacione zone. Austrija, srećom po nju, nije doživjela podjelu kakvu je morala Njemačka.
U novoj Austriji Klagenfurt se razvija i postaje ne samo glavni već i najveći grad te ujedno gospodarsko, trgovačko i kulturno središte Koruške. Na nekadašnjem močvarnom zemljištu uz jezero danas se nalazi sportsko-rekreativna zona u kojoj se nalaze zabavni park Minimundus, zoološki vrt Reptilienzoo Happ, Alpe-Adria Universität, Lakeside Science&Technology Park – platforma za suradnju sveučilišta i gospodarstva u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, Europapark s brojnim rekreativnim sadržajima, gradsko kupalište, kamping, hotel, brodsko pristanište…
Turistima je ipak još uvijek najzanimljiviji stari dio grada s povijesnim građevinama. Tako se među krasnim zdanjima na Starom trgu, samom srcu grada, nalazi i Zur Goldenen Gans, najstarija kuća u Klagenfurtu koja se spominje još 1489. godine, a nedaleko nje je zgrada u kojoj je smještena ljekarna Apotheke Auer uz koju je vezana zanimljiva priča koja glasi ovako: U kući je nekoć živio apotekar sa ženom koja je preminula i bila pokopana. No pohlepni pogrebnik primjetio je na ruci pokojne veliki prsten i odlučio ukrasti ga, pa je odmah nakon pogreba, čim se smračilo, iskopao lijes. No, kad je otvorio lijes nikako nije uspio skinuti prsten s prsta pokojne žene pa je odlučio odsjeći joj prst. Kad je to napravio „pokojnica“ je, valjda od bola, oživjela i ustala. Lopova je nato izdalo srce i umro je, a „pokojnica“ je s groblja otišla ravno kući i pokucala mužu na vrata. Kad je apotekar otvorio vrata i ugledao ispred sebe svoju pokojnu ženu zanijemio je od straha i nikad više nije progovorio.
Naravno, zgodnih klagenfurtskih pričica ima još, baš kao i gradskih znamenitosti, ali bez obzira na obilje istih još uvijek najviše pažnje posjetitelja pobiru Lindwurm i Wörthersee Mandl.
Ah, da. U Klagenfurt smo došli zbog Adventa. Što reći o njemu? Odvija se na više mjesta u gradu, a glavne su aktivnosti oko katedrale i na trgu Neuer Platz gdje je smješten Christkindlmarkt, koji je otvoren još 18. studenog. Sajam privlači popriličan broj posjetitelja sa svih strana a na štandovima se nudi svega i svačega: od ručno rađenih božićnih figurica i staklenog nakita za bor, preko modnih dodataka i proizvoda od vune i keramike do cijele palete gastronomske ponude. Kad smo već kod gastronomije: čaša kuhanog vina ili mošta koštala je preko 4 eura (4,40 – 4,80), pečene kobasice 7,70 – 7,90, a s kiselim kupusom preko 12 eura, pa računajte. Ono što me pomalo zasmetalo je da su štandovi i kućice na trgu Neuer Platz opkolile Lindwurmbrunnen kojem se jedva može prići provlačenjem između njih.
Na sajmu se svakog tjedna od četvrtka do nedjelje i praznicima (sv. Barbara, Nikola, Lucija) od poslijepodnevnih do večernjih sati odvijaju raznovrsni zabavni programi. Osobito je poznat klagenfurtski Krampusumzug kada kao Krampusi obučeni pojedinci prolaze gradom izvodeći svoje nepodopštine. Pritom sudionici na njemu nose živopisne, ali zastrašujuće maske. Taj se običaj njeguje u cijeloj Austriji a jedan od najpoznatijih Krampuslaufa je baš ovaj u Klagenfurtu. Mi ga nažalost nismo imali prilike doživjeti, jer je bio održan prije našeg posjeta, još 25. studenog.
Adventski sajam u Klagenfurtu završava 23. prosinca, ali već 27. prosinca počinje Silvestrovski sajam, koji istini za volju traje samo par dana i završava 31. prosinca 2023. godine.
No, vrijeme posjete Klagenfurtu je isteklo pa mi sjedamo u naš autobus i krećemo prema drugoj točci našeg putovanja – Veldenu.
Velden
Na suprotnom kraju Wörtherseea, gledajući od Klagenfurta, nalazi se poznato austrijsko odmaralište i lječilišno mjesto Velden.
Mjesto se spominje već u 12. stoljeću i tijekom svoje povijesti je pripadao raznim plemićkim obiteljima, između ostalih i grofovima Celjskim, ali se nikada nije razvilo u veće naselje. U 19. stoljeću na razvoj mjesta povoljno utječu otvaranje parobrodske linije za Maria-Wörth te spajanje na liniju Južne željeznice što dovodi do otvaranja prvih kupališnih objekata. 1881. mjesto je skoro potpuno izgorjelo u požaru nakon čega je počela izgradnja luksuznih vila što je utrlo put Veldenu kao odmaralištu i lječilištu od čega živi i dan danas.
U arhitekturi Veldena ističu se vile i hoteli u Wörthersee stilu, naročito oni koje je projektirao čuveni arhitekt Franz Baumgartner (Hotel Kointsch, Hotel Carinthia, Mösslacherhaus, vila Stelzer, vila Maire, Feuerwache, Spritzenhaus…). Ipak, najpoznatija građevina u gradu je Schloss Velden, dvorac pretvoren u hotel koji je zahvaljujući TV seriji Ein Schloß am Wörthersee (Dvorac na Vrbskom jezeru) i koja se pod naslovom Lakeside Hotel prikazivala u više od 40 zemalja, postao dobro poznat široj publici diljem svijeta.
Schloss Velden je 1603. sagradio Bartholomäus Khevenhüller, klagenfurtski zapovjednik (Burggraf) koji je stalno putovao iz svog dvorca kod Villacha do Klagenfurta i obrnuto, pa je odlučio sagraditi sebi boravište na pola puta. Dvorac je bio u posjedu obitelji Khevenhüller sve dok ova nije morala napustiti Korušku zbog pripadnosti protestantskoj crkvi, a dvorac im bio oduzet. 1762. dvorac je teško oštećen u požaru i poslije toga površno popravljen, a u njemu je potom bio smješten poštanski ured i gostionica. Oronulu zgradu je krajem 19. st. kupio bečki industijalac Ernst Wahliss i dao ju obnoviti u stilu renesanse i urediti kao ekskluzivan hotel. Nakon II. svjetskog rata hotel je imao više vlasnika, a danas je luksuzni hotel u vlasništvu Falkensteiner grupe.
U ovo doba godine Schloss Velden i park ispred njega postaju kulisa jednog od najljepših adventskih sajmova Austrije. Cijelo se mjesto za Advent pretvara u romantični grad anđela, kako ga vole zvati domaćini. Grad blista u svjetlu tisuća i tisuća lampica, konjske kočije posjetitelje voze u obilazak, vatra pucketa na otvorenim ognjištima, na jezeru svijetle velike svijeće plutajućeg adventskog vijenca, kesteni i kuhano vino mirišu sa štandova, vrti se veliki kotač…
Ali to nije sve, za vrijeme Adventa održavaju se brojna događanja za velike i male, čak i Advent za četveronožne ljubimce. A, tu je još i mogućnost kraćeg ili duljeg izleta brodom, tako da se i po noći Velden i njegov Advent mogu doživjeti s jezera.
Za vrijeme Adventa cijeli se ovaj kraj oko jezera Wörthersee pretvara u jednu jedinstvenu priču. Nisu samo Klagenfurt i Velden vrijedni posjeta, tu je pitoreskni Maria Wörth sa svojom crkvom, idilični Pörtschach ili Pyramidenkogel – drveni toranj na 920 m nadmorske visine s kojeg puca pogled na jezero i cijeli ovaj kraj i gdje se može doživjeti Advent iznad oblaka. A, ako vam se prohtije možete sjesti na brod i obići sva ta mjesta u okviru Adventske kružne plovidbe.
No, za nas je nekako prebrzo kucnuo čas da se oprostimo s Veldenom i jezerom Wörthersee. Još jedan pogled prema adventskom vijencu koji svijetli na jezeru i:
Auf Wiedersehen!
