Autor: Marjan Gašljević
Tu negdje u Hrvatskoj, na nekom jezeru, održava se Šaransko prvenstvo Svijeta. Osnovno pravilo je „uhvati i pusti“. Ribič, dakle, uhvati šarana, stavi ga u mrežicu, suci ga izvažu i onda ga umješni ribič vrati nazad u jezero. Natjecanje traje, kažu, 72 sata. Mogu si samo zamisliti koliko je napeto za znatiželjnog gledatelja. No, Hrvatske ne bi bila Hrvatska da nema nekih posebnih događanja. Tako su, eto, neki mediji objavili udarnu vijest u svezi natjecanja.
Udarna vijest: „Moćni HDZ-ovac kriomice na natjecanje donio dresiranog šarana!“
U Hrvatskoj nam je već odavno jasno da smo uglavnom nemoćni. Moćna je snaga, primjerice, masa od milion i dvjesta tisuća umirovljenika. Naizgled. Oni su toliko nemoćni, čast izuzetku onih osamdesetak tisuća s povlaštenim mirovinama, da se vladajući sprdaju s njihovom najavom prosvjeda zbog gotovo nemogućeg života s prosječnom, radom zarađenom, mirovinom.
U isto vrijeme tamo neka mlađahna alapača, kćerka moćnog HDZ-ovca, za siću kupuje državni stan kojeg uredno renta. Što sve ta alapača, kćerka moćnog HDZ-ovca, nije izgovorila na račun premorenih vatrogasaca koji su od umora padali po cesti prije toga obraneći njezinu kuću. I to je normalno. Ta, njezin tata je „moćni HDZ-ovac“, a po nasljeđu i ona pripada toj kategoriji „moćnih“.
U toj Hrvatskoj, na svakodnevnoj bazi, slušamo i čitamo o pizdarijama koje su počinili „moćni“. Gaze „nemoćne“ na cesti, vodi i zraku (možda bi ih trebalo obilježiti onom mercedesovom zvijezdom?) i z a to, uglavnom ne odgovaraju. Tako moćni automatski su i stručnjaci koji svojom stručnošću mogu pokriti bilo koju poziciju u državi, županiji, gradu ili bilo kojem javnom poduzeću. To što ista ta javna poduzeća otmjeno i uredno propadaju nebitno je. Za propadanje krivi su oni drugi, nemoćni.
Isti ti drugi, nemoćni, i životima plaćaju nesposobnost moćnih. I onda najmoćniji HDZ-ovac „s indignacijom, bez imalo empatije prema stradalima, odbija priznati i mrvicu odgovornosti za sebe i svoje „moćne“ sljedbenike za tragično stradanje“.
Da nisu samo HDZ-ovci pobrinuo se i onaj „moćni“ lik koji je prenamijenio urbanistički plan da bi, pukim slučajem, njegova supruga netom kupljenu livadu, dobila kao građevnu zonu za kuću i, gle čuda, cestu do iste te parcele.
Kada bi nabrajali sve te pizdarije „moćnih“ bila bi tom solidna knjižnica.
I dok moćni HDZ-ovci najavljuju uvođenje poreza na imovinu koji će, naravno, imati hrpu izuzetaka, možda jedan stavak bude i za onu alapaču, van škara tog poreza biti će svi osim ono nešto sirotinje koji su naslijedili roditeljsku bajtu u nekoj vukojebini ili iz „željezare“ za vikend vukli kolege da bi uzidali kućerak iznad ruba pomorskog dobra jer su i tada vidoviti „moćni“ „znali“ da je pomorsko dobro, dobro čuvati za neke „moćne“ koji će tek doći. A tim moćnim nemoćni neće moći onemogućiti gradnju pa i u samom moru što smo isto vidjeli i nagledati ćemo se u budućnosti.
Da taj porez na imovinu poprimi prihvatljiv prizvuk pobrinuo se sveprisutni (inače univerzalni kandidat) kandidat za Predsjednika Primorac objasnivši „nemoćnima“ da to neće biti porez na imovinu već „domoljubni dodatak“. Domoljublje, naravno, nije za svakoga. Kada je trebalo ginuti bilo je za nemoćne.
A koliko je domoljublje univerzalan termin najbolje nam je pokazao Domovinski pokret. Domoljublje je, dakle, uzeti sve što se može i kome se može uzeti u bilo čiju korist i bilo koji način. E, tu se nađite. Ili ste „moćni“ ili „nemoćni“ slijedi uzimanje. Sebi! Meni! Tebi! Njima! Nama!
