Advent

Photo by Markus Ilg on Unsplash

Autor: Aleksandar Olujić

 

K tebi, Jahve, uzdižem dušu svoju…

 

Stigao je advent ili došašće, vrijeme u kojem se svi vjernici pripravljaju na svoj osobni susret s Isusom Kristom.

Advent (od latinskog adventus – dolazak) je vrijeme pripreme za dolazak i rođenje Isusa Krista i traje četiri tjedna prije Božića, koja simboliziraju četiri tisuće godina koliko je, prema Bibliji, prošlo od stvaranja svijeta do Kristovog dolaska. U središtu prve nedjelje adventa je ponovni dolazak Isusa Krista, odnosno Apokalipsa i Posljednji sud, druga i treća su posvećene navještenju Ivana Krstitelja o dolasku Mesije, dok je četvrta posvećena Mariji i Isusovom rođenju. U počecima kršćanstva advent je bio vrijeme posta, a trajao je od 11. studenog do 6. siječnja, da bi Papa Grgur I. Veliki u 6. stoljeću uveo da se slavi četiri tjedna te je istovremeno ukinuo post.

Uoči prve nedjelje, u subotu navečer za vrijeme Prve Večernje molitve, na adventskom vijencu pali se Prva svijeća koju, u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorokovao Kristovo rođenje, zovu i Svijećom proroka. Naime, svaka od četiri svijeće na adventskome vijencu ima svoje ime i najčešće su različitih boja. Prvu svijeću se, kao što rekoh, obično naziva Svijećom proroka i Svijećom nade i zelene je boje; drugu, ljubičastu, Svijećom Betlehema i Svijećom spasenja; treću, ružičastu, Svijećom pastira i Svijećom radosti; a četvrtu Svijećom anđela i Svijećom pouzdanja i ona je crvene boje. No, često se na adventski vijenac stavljaju svijeće drugih boja te se tako nerijetko mogu vidjeti tri ljubičaste i jedna roza svijeća koja se pali na treći Advent – Gaudete (Radujte se), u dijelovima Njemačke su sve svijeće crvene, u Norveškoj ljubičaste dok u Irskoj uz četiri ljubičaste stoji u sredini vijenca jedna bijela svijeća, a u današnje vrijeme nije rijetko vidjeti ni adventski vijenac sa samo jednom svijećom.

Prvi adventski vijenac napravio je 1839. Johann Hinrich Wichern, luteranski teolog i osnivač evangelističke dijakonije u mjestu Horn (danas gradskoj četvrti Hamburga) unutar koje je osnovana Rauhe Haus (u slobodnom prijevodu – Stroga kuća), zaklada za djecu koja su živjela u vrlo teškim socijalnim i životnim uvjetima i za mlade prijestupnike. Budući da su djeca za vrijeme adventa stalno pitala kada će konačno Božić, on je od starog drvenog kotača napravio vijenac na kojemu je bilo 20 manjih crvenih i 4 velike bijele svijeće i objesio ga u molitvenoj dvorani. Za svaku adventsku nedjelju se palila bijela svijeća a manje, crvene za svaki dan između nedjelja. Ovaj adventski vijenac, koji je prvenstveno služio kao kalendar, poznat je pod nazivom Wichernov adventski vijenac. Iz njega se razvio vijenac s 4 svijeće, a od 1860. i praksa da se izrađuje od jelovih grana umjesto od kotača. Običaj je vremenom prihvaćen i od katolika pa je tako u Kölnu 1925. postavljen prvi adventski vijenac u jednoj katoličkoj crkvi.

Ali, adventsko vrijeme odavno nije samo doba kada se mi kao ljudska bića posvećujemo vjeri i molitvi. Materijalizam je, htjeli mi to ili ne, postao važan dio naših života. I tako smo došli do toga da puno češće razmišljamo o kupovini božićnih poklona i posjetu adventskim sajmovima koji niču na sve strane, nego o molitvi i odlasku na svetu Misu. Ma nema ništa loše u tome razgaliti se mlao kuhanim vinom, zasladiti kakvim fritulama ili kobasicama na štandu, a kamoli obradovati bližnje poklonom. No, baš ove prve adventske nedjelje ne smijemo zaboraviti na nevoljnike i stradalnike, pogotovu na tisuće žrtava u ratom pogođenim zemljama, jer svijet iznova svjedoči ljudskom bezumlju koje čak ide toliko daleko da prijeti dovesti i cijelo čovječanstvo na prag Armagedona. A u njemu nema pobjednika!

Neka nam, svima, dragi Bog bude od pomoći!

K Jahvi su svagda oči moje upravljene,
jer mi nogu izvlači iz zamke.
Pogledaj na me i smiluj se meni,
jer osamljen sam i nevoljan.
Odagnaj tjeskobe srca moga,
iz bojazni mojih izbavi me!
Vidi nevolju moju i muku
i oprosti sve grijehe moje!
Pogledaj dušmane moje: kako ih je mnogo
i kakvom me mržnjom žestokom mrze.
Čuvaj dušu moju, izbavi me:
neću se postidjeti, jer se tebi utekoh.
Nedužnost i čestitost nek’ me štite,
jer u tebe se uzdam, o Jahve.
Izbavi, Bože, Izraela
iz sviju tjeskoba njegovih.