14. 12. 2024. u Etnografskom muzeju Zagreb otvara se međunarodna izložba ‘Šest uzoraka katastrofe’ Umjetničkog paviljona u Zagrebu i Out of Sight iz Antwerpena

Umjetnički paviljon u Zagrebu i Out of Sight, Antwerpen imaju čast
pozvati vas na otvorenje izložbe

ŠEST UZORAKA KATASTROFE
14. 12. 2024. – 2. 2. 2025.

Etnografski muzej, Zagreb
Trg Mažuranića 14

Grupna izložba koja istražuje reprezentacijske, estetske i taktičke aspekte materijala kao vidljive otiske nevidljivih ili manje vidljivih ljudskih intervencija u život tvari i prirode.

Umjetnici: Hannes Boeck, Marjolijn Dijkman, Jassem Hindi &˛Sina Seifee, Davor Konjikušić, Ana Torfs

Kustosice: Dušica Dražić, Irena Bekić
Otvorenje: 14. 12. 2024. – 2. 2. 2025.

Program:
18:00 Sun Eaters, Jassem Hindi & Sina Seifee
Izvedba suvremenog plesa

19:30 Otvorenje

Umjetnički paviljon u Zagrebu obilježava 126 godina postojanja trima značajnim izložbama: Izložba suvremene korejske umjetnosti „Ghost Dancer“ u Palači Vranyczany, Berislavićeva 6, (15. 11. – 15. 12. 2024.); 59. zagrebački salon arhitekture i urbanizma: DIJALOZI/MONOLOZI u zgradi Umjetničkog paviljona u obnovi, Tomislavov trg 22 (15. 12. – 31. 12. 2024.)  te međunarodnom izložbom „Šest uzoraka katastrofe“ (15. 12. 2024. – 2. 2. 2025.). Nužnost izmještanja iz matične kuće oštećene u potresu otvorila je nove poglede usmjerene na fragmentarnost, iskliznuća, mnogostrukost, dijaloge i suživot. U kakvom svijetu živimo, kakve geografije i pejzaže gradimo, na koji način komuniciramo i ostavljamo svoje otiske, naše su preokupacije. U tom smislu razvijamo suradnje i partnerstva kao taktiku zajedničkog djelovanja te vas pozivamo da popratite i izložbu „Šest uzoraka katastrofe“, kao naš centralni međunarodni kolaborativni projekt koji se odvija u suradnji belgijskih i hrvatskih muzejskih institucija.

Umjetnički paviljon u Zagrebu i Out of Sight se izmještaju u Etnografski muzej u Zagrebu s grupnom izložbom ŠEST UZORAKA KATASTROFE Koja istražuje reprezentacijske, estetske i taktilne aspekte materijala kao vidljive otiske nevidljivih ili manje vidljivih ljudskih intervencija u život tvari i prirode. Oni se manifestiraju u rasponu od političkih hegemonija do ekoloških katastrofa i govore o ekstraktivističkim politikama i (neo)kolonijalizmu. Koristeći se arhivskim metodama sakupljanja, indeksiranja i selekcioniranja, radovi podražavaju muzejske postave te koreliraju s idejom Etnografskog muzeja u kojem su postavljeni. Povezujući ljudske običaje, nove i stare ekstraktivističke prakse i svakodnevicu, otvaraju prostor uspostavljanju etnologije sagledane iz rakursa ljudskog iskorištavanja prirodnih resursa.
Industrija boje ili nafte, istraživanja elektromagnetizma, ekstrakcije kamena, prerade boksita uvijek su balansirali između ideje o napretku, bogaćenju, iskorištavanju i dominaciji. Izložba povezuje mitologiju, folklor, povijest, magiju i znanstvene poglede upućujući na razorni otisak ljudskog odnosa spram ne-ljudske prirode.

Radovi:

U radu SAMMLUNG BAU UND SCHMUCKSTEIN ALTES ROM, Hannes Boeck prikazuje 55 uzoraka kamena iz kolekcije građevinskog materijala antičkog Rima. Snimljeni na 16mm kolor filmu, oni djeluju kao fragmenti apstraktne kompozicije. 15-minutni film preklapa tri imperijalne reprezentacije: kolonijalnu aproprijaciju prirodnih resursa u osvojenim teritorijama Rimskog carstva, legitimaciju europskog imperijalizma  vraćanjem na idealiziranu grčko-rimsku prošlost te institucionalizaciju/diskurzivnu konstrukciju fotografije kao objektivizirajućeg alata u službi moderne znanosti.

LOUD TO GROUND, skulpturalna instalacija 𝗠𝗮𝗿𝗷𝗼𝗹𝗶𝗷𝗻 𝗗𝗶𝗷𝗸𝗺𝗮𝗻 odnosi se na fulgurite, fenomen poznat kao “fosilizirana munja”. Ove formacije nastaju kada se elektricitet oslobađa u tlo, stvarajući mase staklastog organskog materijala. U suradnji s elektro-tehničarem, Dijkman je kreirala umjetne fulgurite tako što je usmjerila električnu energiju u zemlju prikupljenu s rudarskih nalazišta u Belgiji i Demokratskoj Republici Kongo, postavivši je potom kao podnu instalaciju.

𝗥𝗔𝗗𝗜𝗔𝗡𝗧 𝗠𝗔𝗧𝗧𝗘𝗥, drugi rad 𝗠𝗮𝗿𝗷𝗼𝗹𝗶𝗷𝗻 𝗗𝗶𝗷𝗸𝗺𝗮𝗻 je slikovni esej koji se sastoji od više od 250 proizvoljno povezanih slika, odabranih iz različitih disciplina, poput: astronomije, kozmologije, medicine, tehnologije, antropologije i istraživanja svemira. Njihova koloristička kompozicija nije slučajna; zasniva se na gradijentu viđenom u znanstvenim promatranjima kozmičkog pozadinskog zračenja. Djelo istražuje utjecaj elektromagnetnih valova i različitih vrsta kozmičkih energija na ljudsko tijelo, Zemlju i druge nebeske objekte. Slike prave asocijativne veze koje ističu utjecaj kozmičkih valova i energije, kako su oni prikazani kroz vrijeme i kulturu.

𝗦𝗨𝗡 𝗘𝗔𝗧𝗘𝗥𝗦 je suvremeni narodni ples i instalacija 𝗦𝗶𝗻𝗲𝗮 𝗦𝗲𝗶𝗳𝗲𝗲𝗮 𝗶 𝗝𝗮𝘀𝘀𝗲𝗺𝗮 𝗛𝗶𝗻𝗱𝗶𝗷𝗮. Priča o nepomirljivoj suprotnosti između petro-politike i petro-demonologije. Nafta je intimni jezik našeg pristupa svijetu, lijep čarobnjak, koji može biti izgovoren kao lirski, mitološko-poetički, inkarnirani objekt. Nafta je fascinantna, komplicirana, strašna priča, ispunjena krvlju, drevnim bogovima i revolucionarnim djelima. Benzin stvara nemoguće pejzaže i opasna stvorenja.

𝗦𝗨𝗡 𝗘𝗔𝗧𝗘𝗥𝗦, plesni performans 𝗝𝗮𝘀𝘀𝗲𝗺𝗮 𝗛𝗶𝗻𝗱𝗶𝗷𝗮 𝗶 𝗦𝗶𝗻𝗲𝗮 𝗦𝗲𝗶𝗳𝗲𝗲𝗮 s Charlott Utzig, Paolo de Venecia Gile, Alexandra Tveit, Harald Beharie održat će se u subotu, 14.12.2024, u 18:00, kao dio otvorenja izložbe ŠEST UZORAKA KATASTROFE.

Instalacija […] 𝗦𝗧𝗔𝗜𝗡 […] 𝗔𝗻𝗲 𝗧𝗼𝗿𝗳𝘀 je sastavljena od pronađenih slika i tekstova. Eksplozija boja koju poznajemo od 1856. godine bila je moguća samo kroz komercijalnu upotrebu otpadnih proizvoda od koksa kakav je katran. Gotovo da je drevni san alkemičara postao stvarnost: no umjesto da stvori zlato iz olova, sve boje duge proizvedene su iz najtamnije crne boje katrana. Torfs odabire 20 reprezentativnih sintetičkih boja  evokativnih naziva kao što su Congo Red, Bismarck Brown, Paris Violet i Uranin te traži povezane slike, pridajući svakoj broj.

Davor Konjikušić prikazuje posljedice jedne od najvećih ekoloških katastrofa u povijesti Mađarske u radu 𝗥𝗘𝗗 𝗠𝗨𝗗 / Crveno blato. U gradu Ajka, 4. listopada 2010. godine procurio je rezervoar 10 aluminijske tvornice MAL, izlijevajući milion kubnih metara “crvenog blata”. Deset osoba je poginulo, stotine domova je uništeno, a više od dvjesta ljudi je ozbiljno povrijeđeno. Crveno blato je rezultat procesa pretvaranja boksita u aluminij. Sadrži teške metale kao što su kadmij, krom, arsen i živa koji bojaju pejzaž u crveno.

Davor Konjikušić, Red Mud

O umjetnicima:

Hannes Böck se bavi filmom i videom. Studirao je fotografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču i u Berlinu. Od 2011. do 2013. godine bio je senior artist na polju filma i videa na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Estetika filma i diskurs vizualnih studija i povijesnih kritičkih praksi  glavne su referentne točke njegovih filmova i foto-serija. Bavi se mehanizmima inkluzije i ekskluzije koji se koriste u postkolonijalnoj debati i kritički se osvrće na povijest vizualnih medija.

Marjolijn Dijkman, umjetnica i suosnivačica organizacije Enough Room for Space, živi i radi u Briselu i Lahaymeixu. Diplomirala je na Akademiji Gerrit Rietveld u Amsterdamu 2001. godine, zatim je 2003. godine završila postdiplomske studije na Piet Zwart Institutu u Roterdamu, a bila je istraživač na Akademiji Jan van Eyck u Mastrihtu od 2006. do 2007. godine. Trenutno je doktorantica na umjetničkom istraživačkom klasteru Deep Histories Fragile Memories na LUCA—School of Arts u Briselu i Univerzitetu Leuven, pod mentorstvom Wendy Morris i Kyveli Mavrokordopoulou (2023–2027). Godine 2005 osnovala je organizaciju Enough Room for Space (ERforS) sa Maartenom Vanden Eyndeom. Enough Room for Space je međusobno povezena umjetnička organizacija koja inicira eksperimentalne zajedničke istraživačke projekte koji pomjeraju granice između disciplina (umjetničkih, znanstvenih ili aktivističkih).

Jassem Hindi  جاسم هئدي Francusko-libanonski umjetnik, živi u Norveškoj, koristi zvuk, koreografiju, performans, teoriju i pripovijedanje. Hindijev rad istražuje nepomirljivu suprotnost između progona i gostoljubivosti. Preplavljen nervozom i nužnošću, njegov rad koristi narušen ples, narušene objekte i narušene tekstove. Korištene pjesme o smrti, rastvara u smjeru kreiranja baroknih, okrutnih, kozmoloških svjetova.. Hindijev rad prikazan je na međunarodnim festivalima, a njegove suradnje osvojile su mnoge nagrade i nominacije (Bessie Award, Dublin Fringe Jury prize, PICA Portland Jury’s choice,
Hedda pris, 8…).

Korištenjem pripovijedanja, videa i performansa, Sina Seifee سینا سیفی rođen u Teheranu, sa sjedištem u Bruxellesu, istražuje naslijeđe zoologije u zapadnoj Aziji. Njegov rad bavi se načinima na koje epistemologije, šale i znanje o životinjama uzimaju oblik u starim i novim sjecištima tehnoloških medija i globalizma. Njegov rad prikazan je međunarodno u City Gallery, Praga (2022); WIELS, Brisel (2020); SAVVY Contemporary, Berlin (2016); Sharjah Art Foundation, UAE (2018); Haus der Kulturen der Welt, Berlin (2017); Temporary Gallery, Keln (2019); i Akademie der Künste der Welt, Keln (2015).

Davor Konjikušić je studirao fotografiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. U svojoj umjetničkoj praksi koristi fotografiju kao primarni medij za artikulaciju autorskog koncepta u kojem ispituje odnos između osobnog i javnog, intimnog i socio-političkog. Povezuje fotografiju s tekstom, arhivom, pronađenim objektima i videom. Zanimaju ga uloga fotografskog medija u uspostavljanju odnosa moći i kontrole. Autor je i kameraman nekoliko nagrađivanih dokumentarnih filmova: Permanent resident alien, Deleted, Return. Osnivač je fotografske radionice Drugi Kadar. Od 2018. godine radi kao umjetnički asistent na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Ana Torfs živi i radi u Bruxellesu. Kroz svoju kreativnu karijeru, istraživala je pitanja koja se odnose na percepciju, sjećanje, reprezentaciju i konstrukciju slike. Ona omogućava savremenu i autentičnu percepciju raspršenih ostataka naše kulturne i političke povijesti, od rane jednočinke Morisa Mäterlinka The Intruder, do Rorschahovog testa u Incantations (Double Double). Višestruki izvori na koje se poziva gledaju se iznova kroz prizmu sadašnjosti. Na kraju, mi percipiramo samo odjeke originalnih materijala: razigrane i poetske transpozicije, koje generiraju pomjeranja značenja i interpretacije.

Ana Torfs […] 𝗦𝗧𝗔𝗜𝗡 […]
O kustosicama:

Dušica Dražić je umjetnica i nezavisna kustosica. Bavi se istraživanjem međusobnih odnosa prostora i njegovih korisnika, preispitujući ih na nivou kulturnih kontinuiteta, simboličkih nepravilnosti i individualnih akcija. Zanimaju je metode proizvodnje znanja u vezi sa socijalnim, političkim i estetskim promjenama javnog prostora. Godine 2018. Dušica Dražić i Wim Janssen osnivaju OUT OF SIGHT u Antwerpenu, prostor posvećen eksperimentalnim umjetničkim praksama.

Irena Bekić završila je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Ravnateljica je Umjetničkog paviljona u Zagrebu od 2022. Predmet njezina interesa su istraživački i društveno transformacijski potencijali umjetničkih i kustoskih praksi. Objavljuje likovnu kritiku i stručne tekstove. Članica je ULUPUH-a i Hrvatske sekcije AICA.

 

Komentari

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)