Galerija Klovićevi dvori
PREDAVANJE:
Domagoj Marić:
Beč – Budimpešta – Zagreb: (ne)postojeći trokut glazbene moderne
19. prosinca u 18:00 sati
Iako se za glazbu kaže da je univerzalni jezik koji povezuje različite sredine i kulture, glazbene veze između tri velika središta Monarhije na prijelazu stoljeća nisu bile osobito snažne. Beč je kao „glavni grad glazbe“ privlačio hrvatske skladatelje još od 18. stoljeća i vremena Luke Sorkočevića, no glazbeni mostovi između Zagreba i Budimpešte ne odgovaraju snazi političkih veza dvaju središta. To je potvrdila i najveća hrvatska skladateljica Dora Pejačević, rođena upravo u Budimpešti, u pismu skladatelju Antunu Dobroniću iz 1920. godine. Na Dobronićevo pitanje smije li zagrebački izdavač Čaklović ponovno objaviti njezin klavirski ciklus Maštanja prvi put objavljen u Budimpešti petnaestak godina prije, skladateljica mu je odgovorila da ne brine jer „Budimpešta i Zagreb u nikakovoj muzikalnoj vezi ne stoje“. No tome ipak nije u potpunosti tako, jer su tri grada bila glazbeno povezana barem kroz osobu Dore Pejačević. Predavanje će započeti i završiti slikovitim opisima dvaju glazbenih putovanja vlakom iz Beča u Zagreb. Prvo je putovanje Ivana Zajca i njegove obitelji 1870. godine, koje je označilo početak novog razdoblja u povijesti hrvatske glazbe. Pedesetak godina poslije istom rutom putovale su Dora Pejačević i njezina prijateljica Sidonija Nádherný, o čemu doznajemo iz njezinog dnevnika. Između Beča, Budimpešte i Zagreba te 1870. i 1921. smješteno je i ovo predavanje, praćeno glazbenim primjerima.
Domagoj Marić diplomirao je muzikologiju, njemački i francuski jezik na Sveučilištu u Zagrebu. Radio je kao diplomat zadužen za političku i kulturnu bilateralnu suradnju u Veleposlanstvima RH u Beču i Berlinu. Autor je monografija „Kulturna diplomacija u praksi. Godina kulture Hrvatska–Austrija 2017.“ i „Dora Pejačević. Životi i svjetovi“ (Školska knjiga, 2021. i 2023.) te niza radova iz muzikologije, lingvistike i kulturne diplomacije. Stalni je vanjski suradnik Hrvatskoga radija.
Komentari