Autor: Aleksandar Olujić
Yad Vashem Museum / Photo by Eelco Böhtlingk on Unsplash
Na današnji dan, 27. siječnja 1945. godine, sovjetska Crvena armija je zauzela koncentracioni logor čije ime je postalo sinonim za najstrašnije zločine u povijesti čovječanstva: Auschwitz-Birkenau.
KZ Auschwitz osnovan je 1941. u blizini poljskog grada Oświęcima, kojeg su nakon zauzeća Poljske i anektiranja toga poljskog teritorija Nijemci nazvali Auschwitz. Isti je nacistima služio kao koncentracioni i kao logor za uništavanje. Kompleks se sastojao od tri logora: glavnog logora Auschwitz, logora za uništavanje Birkenau i logora za prisilni rad Monowitz. Pod logor je, osim navedenih, spadalo još 50 izdvojenih radnih logora.
Za razliku od “običnih” koncentracionih logora u kojima su žrtve tjerane u smrt izgladnjivanjem, bolestima i iscrpljivanjem kroz težak rad, u logoru za uništavanje se ubijanje žrtava industrijaliziralo. To su bila prava postrojenja s ciljem ubijanja što više ljudi u što kraćem roku, poput onog u plinskim komorama. Bila je to monstruozna ideja kojom su nacisti htjeli napraviti ono što su nazivali „konačnim rješenjem židovskog pitanja“, drugim riječima genocid nad čitavim jednim narodom. U Auschwitzu je pobijeno između 1,1 i 1,5 miliona ljudi od kojih je više od 90% bilo Židova koje su dovozili ne samo iz Njemačke i Poljske već i iz svih zemalja koje su nacisti zauzeli ili su usko surađivale s njima. Točan broj žrtava se nikada neće moći utvrditi jer su nacisti vodili samo djelomične popise logoraša, dok žrtve koje su bile direktno iz vlakova upućene na stratišta, kao u Birkenauu, nisu popisivali.
1. studenog 2005., nakon što je Opća skupština UN-a održala posebnu sjednicu u sjećanje na 60. godišnjicu oslobađanja Auschwitza, na 42. plenarnoj sjednici donesena je rezolucija 60/7 kojom se 27. siječnja proglašava “Međunarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta”.
Riječ „holokaust“ dolazi od starogrčkog pojma ὁλόκαυστος (holókaustos), što u prijevodu znači potpuno spaljen, a koji je označavao posebnu žrtvu paljenicu kod koje se spaljivala cijela žrtvena životinja. U najstarijem prijevodu Biblije na starogrčki, “Septuaginta” (lat. sedamdeset) iz 3. stoljeća prije Krista, ovaj pojam se spominje preko 200 puta, a u prvom prijevodu na latinski jezik, u čuvenoj “Vulgati”, bio je latiniziran u “holocaustum” i preko nje je ušao u europske jezike.
U 12. stoljeću engleski kroničari Richard of Devizes i Roger of Howden, opisujući stupanje na prijestolje Richarda I., navode kako su u Londonu tom prilikom spaljivali Židove upotrebljavajući izraz „holocaustum“ za taj masakar. Prema Oxford English Dictionary riječ “holocaust”je prvi puta upotrijebio Leitch Ritchie 1833. opisujući masakr kada je 1142. u crkvi francuskog grada Vitry-le-François spaljeno 1300 njegovih stanovnika. Istim se izrazom u vrijeme prije Drugog svj. rata služi i Winston Churchill (uz još nekolicinu drugih autora) opisujući genocid nad Armencima u Prvom svj. ratu čime se pojam holokausta prvi puta upotrebljava za genocid nad nekim narodom.
Već tijekom Drugog svjetskog rata masovna ubojstva Židova nazivaju se holokaustom, da bi se izraz nakon završetka rata uvriježio u početku kao pojam nacističkog genocida nad Židovima, a na posljetku kao termin koji označava sistematsko nacističko ubijanje ne samo Židova već i pripadnika drugih naroda, rasa i društvenih skupina poput homoseksualaca, mentalnih bolesnika i pripadnika za naciste nepodobnih političkih stranaka i uvjerenja.
Židovi holokaust nazivaju “sho’ah” što na hebrejskom znači katastrofa ali i uništenje i 27. Nisana (koji ove godine pada na 25. travnja) obilježavaju “Yom Hazikaron laShoah ve-laG’vurah” (Dan sjećanja na sho’ah i heroizam).Za razliku od holokausta koji označava žrtvu namijenjenu božanstvu, sho’ah označava neki povijesnu ili prirodnu katastrofu koja prijeti uništenjem cijelog naroda i židovski rabini i povjesničari su još 1942. i ’43. upotrebljavali taj izraz koji je po njihovom mišljenju najbolje opisivao jedinstvenu povijest njihovog naroda.
Poput Židova i drugi narod koji je teško stradao od nacističkih zločina, Romi, imaju svoj naziv za holokaust, nazivaju ga “Porajmos” (uništenje).
U holokaustu je stradalo više od 13 milijuna ljudi od kojih su skoro polovina bili Židovi, a više od 1,5 milijuna žrtava bila su djeca. Na žalost, nikada nećemo saznati točan broj žrtava jer su nacisti s jedne strane krajem rata pokušali uništiti sve dokaze, prvenstveno dokumente iz kojih se mogao saznati broj poginulih, a s druge strane što se za neke nisu ni potrudili voditi evidenciju, poput onih koje su u Auschwitzu iz vagona odmah vodili na stratište.
Danas se cijeli svijet sjeća svih žrtava najgnusnijeg događaja u ljudskoj povijesti i mnogi se pitaju kako se moglo dogoditi da milioni ljudi budu pobijeni samo zato što su druge vjere i nacionalnosti? Nažalost, svjedoci smo kako se i danas, u 21. stoljeću, događaju zločini zbog vjerskih i nacionalnih netrpeljivosti.
Tim je veća potreba da baš danas ukažemo na opasnost od zla koje donosi vjerska, rasna, nacionalna, ali i druge netrpeljivosti po čovječanstvo u cijelosti i svi zajedno moramo učiniti sve što je u našoj moći kako se užasi holokausta i genocida nikada više ne bi dogodili.
