Tri gradska kazališta: Zagrebačko kazalište mladih, Satiričko kazalište Kerempuh, Dramsko kazalište Gavella podsjetit će na kazalište Igora Vuka Torbice u srijedu 19.02.2025. u 18:00 sati u foajeu ZKM-a.
Troje ravnatelja zagrebačkih gradskih kazališta Snježana Abramović Milković, Sonja Kovačić, Dražen Ferenčina i dramaturginja Katarina Pejović, uz glumce i prijatelje koji su surađivali s Igorom Vukom Torbicom, u neformalnom razgovoru družit će se s novinarima i poklonicima Igorove kazališne estetike.
U ZKM-u u 19 : 00 sati u dvorani Istra možete pogledati i projekciju snimke nagrađivane predstave Hinkemann koju je režirao Torbica. Time započinje omaž Igoru koji će u ZKM-u, Kerempuhu i Gavelli trajati od 19.02. do 02. 03. 2025. U tom razdoblju pogledajte predstave koje je Igor Vuk Torbica režirao ili projekcije njegovih predstava, kao i tematske tribine, posvećene Igorovoj redateljskoj poetici i prosedeima, i kontekstualizaciji njegove kazališne ostavštine u odnosu na duh vremena u kojem se oblikovala.
Zajednički projekt ZKM-a, Kerempuha i Gavelle, omaž Igoru, ostvaren je u suradnji s Igorovim danima i gostujućim kazalištima iz regije, te uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
OBLIKOVANJE VREMENA: KAZALIŠTE IGORA VUKA TORBICE
U trideset i tri godine života i nepunih osam godina stvaranja, Igor Vuk Torbica iscrtao je posve osobene i umnogome jedinstvene koordinate kazališne poetike na ovim prostorima. Njegovih četrnaest profesionalnih predstava u kazališnim kućama diljem regiona – od Zrenjanina do Kranja, od Rijeke do Bitole, preko Zagreba, Beograda, Ljubljane, Novog Sada, Sombora i Pirota – redom su predstavljale događaj. Uzbuđivale su i iznenađivale, čak i izazivale kontroverzu, osvojile mnoštvo nagrada, neke od njih postale referentnim točkama u novijoj povijesti teatra, a zapravo su sve bile etape Igorovog dubokog istraživanja i propitivanja novih pogleda na ovaj medij i na umijeće kazališne režije koju je on zvao oblikovanjem vremena.
Prije četiri godine, 16.6.2020., Igorov se život tragično ugasio. Njegov je opus zaključen prije svakog pojmljivog i dopustivog vremena. Osupnuti i srubljeni njegovim odlaskom, suradnici, prijatelji, čak i kazališne institucije koje su ugošćavale Igorove predstave, bili su suglasni u jednom: za stvaraoca i čovjeka poput Igora, klasična komemoracija nije bila opcija. Međutim, pandemija i opetovani lockdowni zaustavili su realizaciju bilo kakvog drugog oblika obilježavanja njegovog odlaska. U međuvremenu, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu ustanovilo je 2022. godišnju manifestaciju pod nazivom Igorovi dani, na kojoj se prikazuju Igorove još uvijek živuće predstave, a od 2023. godine vode se i tematski razgovori te prikazuju snimci ugašenih predstava.
No, hrvatsko se glumište još ni na koji način nije oprostilo od Igora, premda je on u njemu ostavio dubok i blistav trag. Zagrebački kazališni univerzum resili su Hinkemann i Tit Andronik u ZKM-u te Priče iz Bečke šume u Gavelli, dok je u riječkom HNK Ivana Pl. Zajca igrao Mizantrop. Njegove su hrvatske predstave dobile više od 20 nagrada na najznačajnijim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu, te bile na brojnim gostovanjima. Na žalost, nijedna od njih više nije na repertoaru. Stoga se rodila ideja o jednokratnoj manifestaciji posvećenoj gostovanju nekih od živućih Igorovih predstava, promišljanju njegovog djela i uspostavljanju aktivnog dijaloga s njim.
Kazalište je najprolaznija od svih umjetnosti, jedino živa u trenutku svog odigravanja – slično životu. No, mreža koju razapinjemo nije tu tek da lovi sjećanja i retrospektivne uvide. Želja nam je da, unutar tih nekoliko intenzivnih dana, trenjem djela, riječi, zvukova i slika, proizvedemo iskre koje će možda pasti na podatno polje mašte nekih mladih budućih kazališnih stvaralaca i rasplamsati njihov kreativni potencijal.
Katarina Pejović
PROGRAM:
19.02. 2025. Zagrebačko kazalište mladih, 18:00
- početak programa Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice, druženje s predstavnicima medija i poklonicima Igorove kazališne estetike
- Dvorana Istra 19:00 / projekcija snimke predstave Hinkemann / ulaz slobodan
28.2.2025. Satiričko kazalište Kerempuh, 20.00
- Otvaranje manifestacije Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice
- Don Juan – Narodno pozorište Toša Jovanović, Zrenjanin, Srbija
1.3.2025., Dramsko kazalište Gavella
- Mala Gavella, 18.00
- Izglobljeno vrijeme: zvučno-vizualni slučaj – Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz / Video: Katarina Pejović
- Velika dvorana, 19.30
- 30 – Priče iz Bečke šume, snimka predstave Dramskog kazališta Gavella
2.3.2025., Zagrebačko kazalište mladih
- Dvorana Polanec, 17.30
- Tematski razgovor Kazališne strategije Igora Vuka Torbice: Oblikovanje vremena; Moderatorica: Katarina Pejović, dramaturginja, Zagreb; Sudionici: Rok Vevar, teatrolog, Ljubljana; Branko Hojnik, scenograf, Ljubljana; Hana Selimović, glumica, Beograd; Mia Melcher, glumica, Zagreb; Stanko Juzbašić, skladatelj, Zagreb;
- Dvorana Istra, 20.00
- Tartuffe – Srpsko narodno pozorište Novi Sad / Narodno pozorište Sombor
O PREDSTAVAMA:
HINKEMANN
Ernst Toller / Igor Vuk Torbica
Zagrebačko kazalište mladih
Igor Vuk Torbica prvi put režira u Hrvatskoj kada u ZKM-u 2015. postavlja dramu Hinkemann, njemačkog književnika Ernsta Tollera, značajnog predstavnika njemačkog ekspresionizma, a u razdoblju između dva rata istaknutog antifašiste čije se književno djelovanje ne može odvojiti od političkoga.
Četiri godine je prošlo od kraja Prvog svjetskog rata do nastanka drame o životu ratnog vojnog invalida, veterana kroz koga pisac prelama cijelu situaciju u društvu. U njoj se postavljaju ista pitanja kojima se i mi, danas, još uvijek bavimo: jesmo li mi ili nismo bili u tim ratovima? Jesu li se ti ratni pohodi, pobjede, zločini, pljačke i porazi dogodili u naše ime ili nisu? Što je odgovornost ovog društva prema svemu tome? Ima li je? Je li moguće govoriti o zločinima, a da se ne spominju i ne zloupotrebljavaju žrtve? Je li se ovde računaju samo „naše“ žrtve ili i žrtve i zločini? Što su to „naše“ žrtve? Što je ovo društvo napravilo za njih? Jesu li one „naše“ uvijek ili samo kada treba skrenuti razgovor s teme „naših“ zločina na „njihove“ zločine?
‘Hinkemann’ je 2016. dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju dramsku predstavu u cjelini, a Rakan Rushaidat nagrađen je za najbolju mušku ulogu.
Predstava je 2016. proglašena najboljom i na 31. Gavellinim večerima, potom na 43. međunarodnom festivalu alternativnog i novog teatra INFANT u Novom Sadu te na 21. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu Bez prevoda u Užicu. Nagrade su na Gavellinim večerima i na festivalu Bez prevoda dobili i Igor Vuk Torbica i Ozren Grabarić, za režiju i najbolju mušku ulogu.
Nagrađeni su i u Rijeci 2017., na Međunarodnom festivalu Malih scena, na kojemu je ‘Hinkemann’ proglašen najboljom predstavom u cjelini, a Rakan Rushaidat za naslovnu je ulogu dobio Nagradu Mediteran Novoga lista.
DON JUAN
Molière/ Igor Vuk Torbica
Narodno pozorište Toša Jovanović, Zrenjanin
Molièreov Don Juan djelo je koje nema jednoznačnih tumačenja. Ono je poput autorovog zaranjanja u vlastita proturječja, u unutarnje glasove u kojima su sadržani i dobro i zlo, nagon i moral. Možemo to vidjeti i na osnovu dva noseća lika ove drame, Don Juana i Zganarela. U njih, u ta dva znakovita „ja“, kao da je Molière razložio svoj karakter. Otuda i takva struktura i kompozicija ovog djela, puna žanrovskih poigravanja i grubog smjenjivanja komičnog i tragičnog. (…)
Don Juan i danas je moćan lik, sukobljen sa okruženjem koje ga sputava, međutim, izgubljeniji je no ikada i malo čega romantičnog je ostalo u tom liku. On putuje kroz svijet, luta i bježi, ali ono što ga okružuje prevazišlo ga je svojim besmislom, a bez bilo kakvog monolitnog i jasnog referentnog sistema vrijednosti protiv kog on ustaje pokušavajući da život učini posebnim i drugačijim od onog koji mu je predodređen. Prokletstvo za njega ništa ne znači, jer u svijetu koji je teološki obilježen zlom, pakao je već ovozemaljski ustanovljen. Zato Don Juan na sebe može stavljati i stavlja bilo kakvu masku u riješenosti da, postojalo ono ili ne, „Veliko Drugo“ izloži svojoj spremnosti da ga pokrene, prekrši njegove zabrane, da ga svojim akcijama kritizira i komentira. Cilj tog puta (ili bijega) samo je jedan: da pronađe i obrazuje vlastiti smisao.
I.V.T.
PRIČE IZ BEČKE ŠUME
Ödön von Horvath
Dramsko kazalište Gavella, Zagreb
Danas je gotovo svaka ljudska tragedija javna. Ljudi vole transparentu tragediju, jer mogu u njoj voajerski uživati. Istovremeno, patologija društvenih zajednica toliko je rezistentna, da jedna slomljena karika nikada ne znači i slomljeni lanac društvenih zbivanja. Konsenzus zajednice jest zadržati trenutni status, prilagoditi se i na posljetku ojačati začarani krug standardiziranih malih života koji ne prihvaća nikakve različitosti. (…)
Gotovo je nevjerojatno kako su ljudi spremni brbljati o nebitnim stvarima, dok istovremeno mogu osjetiti svu bijedu i opasnost vremena u kome žive. Takva je izgleda ljudska priroda, a okviri u kojima se to danas događa vrlo su slični onima u vremenu Priča iz Bečke šume. (…)
I.V.T.
TARTUFFE
Autorski projekt Igora Vuka Torbice prema motivima Molièreove komedije Tartuffe-a
Srpsko narodno pozorište, Novi Sad/ Narodno pozorište Sombor
Današnje vrijeme donijelo je sa sobom neke nove izazove. Vjera i religija nisu ono čime nas Tartuffe drži poslušnima: on se koristi demagogijom, crpi iz naših slabosti, obilježava nas krivicom, iskorištava naše mane i tabue, kako bi nas ucijenio da ne činimo ništa, da ostanemo u strogom okviru građanske poslušnosti. Taj Tartuffe je svaki dan sa nama, u našim dnevnim i spavaćim sobama, sa nama za stolom dok ručamo, on je neizbježan i mi svi dobro znamo tko je on, makar i ne izgovarali njegovo ime naglas!
I.V.T.
IZGLOBLJENO VRIJEME: ZVUČNO-VIZUALNI SLUČAJ
Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz
Video: Katarina Pejović
Igorovi suradnici na pet predstava, skladatelji i glazbenici Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz dali su izrazit pečat svakoj od njih, u nekim slučajevima izlazeći iz okvira klasične skladateljske uloge. Primjerice, njihovo djelomično free-style izvođenje uživo soundtracka u Titu Androniku, kojeg je Igor režirao u ZKM-u 2018., bilo je ne samo ravnopravni sudionik radnje, nego je igralo i meta-ulogu: neku vrst glazbene analogije antičkog zbora.
U zvučno-vizualnom slučaju nazvanom Izglobljeno vrijeme (sa Shakespearovim Time Out of Joint u mislima), Sinkauzi se kreću u dijalogu sa sugestivnim pokrajinama prizora iz Igorovih predstava.
KAZALIŠNE STRATEGIJE IGORA VUKA TORBICE: OBLIKOVANJE VREMENA
Moderatorica: Katarina Pejović, dramaturginja, Zagreb; Sudionici/e: Rok Vevar, teatrolog, Ljubljana; Branko Hojnik, scenograf, Ljubljana; Hana Selimović, glumica, Beograd; Mia Melcher, glumica, Zagreb; Stanko Juzbašić, skladatelj, Zagreb.
Serija razgovora pod zajedničkim nazivom Kazališne strategije Igora Vuka Torbice započela je 2023. godine, u okviru drugog izdanja manifestacije Igorovi dani u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, s idejom da svaki od razgovora bude fokusiran na jedan segment samog kazališnog događaja u kontekstu Igorovog stvaralaštva. Tako je prvi razgovor, s podnaslovom Zvuk kao znak, bio posvećen Igorovom poimanju uloge zvuka i glazbe u kazalištu. Drugi je razgovor – Prostor performativnog u glumi – okupio sudionike oko razmatranja specifičnosti Igorovog pristupa glumi i glumcima, nositeljima redateljske vizije i, u Igorovom kazalištu, često koautorima predstave.
Razgovor u ZKM-u, podnaslovljen sintagmom kojom je Igor označavao režiju, posvećen je Igorovoj redateljskoj poetici i prosedeima, ali i kontekstualizaciji njegove kazališne ostavštine u odnosu na duh vremena u kojem se oblikovala.
Oblikovanje vremena: kazalište Igora Vuka Torbice zajednički je projekt Zagrebačkog kazališta mladih, Satiričkog kazališta Kerempuh i Dramskog kazališta Gavella, u suradnji s Igorovim danima i gostujućim kazalištima, te uz potporu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Komentari