Sto dvanaesti danas slaviš.
A, s tvojim rođendanom stiglo je proljeće. Danas se sunce probija iza oblaka (još jučer je vedro sjalo), mlada trava se zazelenila, a narcisi prpošno propeli u vrtu.
(…)
Kada dolove crne Proljeće bijelo obljubi
cvijećem – i skine zeleno velo s tijela Kraljica Vesna,
pa ga na polja položi i mirisnim dahom napuni:
pjevanjem pjesma.
Pa jaglaci žuti, što u sebi kriju djetinju radost,
i lasta plava, što ushit nosi vrh kuća –
daleke modre gore, ljubica lijepa ko mladost:
…Čas Uskrsnuća…
Sve miri oštrim mirisom cvijeća. Nebo modro ko anđela oko
s vjeđam oblaka. U vrtu jorgovana slavuja draga sluša…
Pelud je po meni pao. Miris upijam duboko,
U meni je Vesna druga: – Zanosna duša…
(Ivan Goran Kovačić: Vesna u meni)
Na današnji dan, 1913. godine, rodio se u Lukovdolu Ivan Kovačić.
Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu gdje je pohađao osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao najprije u Karlovcu da bi prešao u Zagreb gdje je i maturirao. U Zagrebu je upisao studij slavistike na Filozofskom fakultetu, no ubrzo ga prekida i posvećuje se književnosti i novinarstvu. Uređivao je kulturne rubrike u “Hrvatskom dnevniku” i “Novostima”. Bio je veliki simpatizer Stjepana Radića i HSS-a preko kojeg je otkrio svoju ljubav prema Hrvatskoj i malom čovjeku, seljaku. Nastupajući 1940. na Književnim večerima u Mariboru upoznao je Vladimira Nazora i sprijateljio se s njim. Njih dvojica će dvije godine kasnije zajedno otići u partizane. Ubijen je 12. srpnja 1943., od četničke ruke u okolini Foče, a njegovo posljednje počivalište nije poznato.
Počeo je pisati vrlo rano i prvi rad, crticu “Ševina tužaljka”, objavljuje još kao gimnazijalac 1929. godine u “Omladini”. Motivi njegovih prvih pjesama su smrt, krv i jeza, a tim mračnim temama baviti će se čitavog života. Zajedno s još dvojicom pjesnika, J. Hitrecom i V. Jurčićem, 1931. objavljuje zbirku pjesama “Lirika 1932”, a 1936. objavljuje zbirku novela “Dani gnjeva” u kojoj je vidljiv utjecaj Radića i njegove politike na njega. Kako je sam rekao, preko Radića je otkrio hrvatstvo, ali i ljubav prema narodu poglavito prema slabima i nemoćnima. Ovom zbirkom postao je možda i najznačajniji hrvatski autor moderne socijalne literature. U svojim djelima pokazivao je osobitu osjetljivost prema ljudima svog zavičaja i izrazit osjećaj za socijalnu pravdu, kao i ljubav prema Gorskom kotaru, te je stoga i uzeo nadimak Goran, što je naročito vidljivo u posmrtno objavljenoj zbirci pjesama pisanoj na kajkavskom narječju svoga kraja, “Ognji i rože”. Pisao je i dok je bio u partizanima te je tako zajedno s Vladimirom Nazorom napisao zbirku “Hrvatske pjesme partizanke”.
Najpoznatije djelo Ivana Gorana Kovačića je poema “Jama”. To je šokantna priča o ratu, zločinu, stradavanju i svakako najznačajnije djelo antiratne poezije u Hrvatskoj, a možda i u svijetu. Jama je objavljena još 1943., a 1944. tiskano je u Topuskom posebno izdanje Jame u vidu poetsko slikarske mape s ilustracijama Zlatka Price i Ede Murtića uvezane u padobransko platno. Ukupno je napravljeno 250 primjeraka ove mape, a Murtić je po primjerak poslao Rooseveltu, Churchillu i Staljinu, ali i Picassu.
Zanimljiva je priča o francuskim izdanjima Jame. Naime, već 1946. je u francuskom književnom časopisu “Europe” objavljen ulomak iz Jame koji je oduševio pisce i književne kritičare, da bi iste godine u Marseilleu na skupu francuskih intelektualaca bila pročitana u cijelosti. Poema je toliko oduševila prisutne, osobito Louisa Aragona, inače čuvenog pripadnika francuskog Pokreta otpora i ujedno člana Komunističke partije Francuske, koji je bio urednik izdavačke kuće “La Bibliothčque française”, da je rekao kako je Jama najveće dostignuće nakon Danteove “Božanstvene komedije”. Odlučeno je da se prijevod tiska u komercijalnom i luksuznom izdanju. Poema je tiskana 1948. godine u prijevodu Susanne Beraud i Koste Stojanovića pod nazivom “La fosse commune”, a za luksuzno izdanje koje je tiskano u 110 primjeraka je ilustraciju, odnosno bakrorez, napravio Pablo Picasso.
Nedugo nakon objave ovih izdanja proglašena je Rezolucija Informbiroa, a budući da su francuski komunisti u to vrijeme ostali na Staljinovoj strani odlučeno je da se cenzurira sve što je imalo veze s Jugoslavijom. Kompletna naklada prijevoda Jame je jednostavno nestala i vjerojatno je izuzev ponekog primjerka uništena, čak su iz izdavačkih kataloga tih godina izbačeni i podaci o njoj, kao da nikada nije ni bila tiskana. I dok se komercijalno izdanje još tu i tamo pojavi, od luksuznog izdanja s Picassovom grafikom pojavio se do sada samo jedan primjerak i to na aukciji u kući Christie’s.
(…)
Gdje je mala sreća, bljesak stakla,
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah;
Gdje je kucaj zipke, što se makla,
I na traku sunca zlatni kućni prah?
Gdje je vretena zuj, miris hljeba,
Što s domaćim šturkom slavi život blag;
Gdje su okna s komadićkom neba,
Tiha škripa vrata, sveti kućni prag?
Gdje je zvonce goveda iz štale,
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pale
Stoljeća mira nad sela nam i rod.
(…)
(Ivan Goran Kovačić: Jama, X. pjevanje)
Komentari