Autor: Aleksandar Olujić
Sutra je Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa, kako se ovaj blagdan voli nazivati u puku. Blagdan je to koji se osobito štuje u Katoličkoj crkvi, a kod nas u Hrvatskoj ima posebno uzvišeno mjesto u osjećajima vjernika.
Uznesenje BDM tijelom i dušom u nebesku slavu Katolička je crkva proglasila dogmom relativno kasno, učinio je to Papa Pio XII. 1950. godine, ali običaj upućivanja molitvi i slavljenje Marije stari su koliko i samo kršćanstvo. U Palestini se u 4. stoljeću bilježi svetkovina „Spomen na Mariju“, a u 5. stoljeću javno se slavi svetkovina Bogorodice koje se održava i u bazilici posvećenoj štovanju Marijinog groba, smještenoj kod brda Siona na kojemu se nalazi mjesto gdje je prema predaji Marija usnula.
Štovanje blagdana proširilo se Bizantom, a vjernici su ga prozvali Usnuće Blažene Djevice Marije. Blagdan ubrzo prihvaćaju i na zapadu gdje ga od 8. stoljeća nazivaju Uznesenje Blažene Djevice Marije, želeći tako naglasiti kako su njeno tijelo i duša sa zemlje uzneseni u nebo. Naime, vjeruje se kako je Marija umrla u krugu Apostola, te je kako je grob u koji je pokopana kada su ga poslije otvorili bio prazan i u njemu nije bilo truleži što ukazuje kako je uznesena na nebo, pošto ne bi bilo dolično da tijelo koje je dalo život Sinu Božjem bude prepušteno propadanju.
Štovanje Blažene Djevice Marije je u Hrvata od pamtivijeka bilo vrlo rašireno te je tako kraljica Jelena Slavna u Solinu na otoku u rijeci Jadro (Gospinom otoku) dala u 10. stoljeću sagraditi dvije crkve, jednu posvećenu sv. Stjepanu i jednu Blaženoj Djevici Mariji. Majci Božjoj se molilo za pomoć i tražio se njen nebeski zagovor u brojnim teškim trenucima. Zvali su je kraljicom i najvjernijom odvjetnicom Hrvata, zahvaljujući joj tako na pomoći koju im je podarila.
Blažena Djevica Marija postala je simbol dobrote, nježnosti, pobožnosti i ljubavi koja pobjeđuje zlo i nije čudo da su diljem svijeta (Lourdes, Montserrat, Czestochowa, Altötting, Guadalupe, Lalibela, Efez…) niknula svetišta posvećena njoj kojima hrle hodočasnici sa svih strana. Nekima se pripisuju čuda, dok su neka nastala kao izraz stoljetne pobožnosti lokalnog stanovništva. I u Hrvatskoj postoji znatan broj marijanskih svetišta. Osim najpoznatijih, kao što su ona u Mariji Bistrici, na Trsatu, u Aljmašu, Arbanasima, Ninu, Pagu, Sinju, tu je i čitav niz onih s lokalnom tradicijom, ali koja nisu zato ništa manje vrijedna posjeta i to ne samo na Veliku Gospu.
Jedno od takvih je svetište Majke naših stradanja u Gori, kraj Petrinje. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori jedna je od najstarijih crkava u kontinentalnoj Hrvatskoj i iza sebe ima vrlo burnu povijest. Gora je sa svojom utvrdom imala vrlo važnu ulogu u srednjem vijeku pošto se iz nje kontrolirao kraljevski put što je vodio od Mađarske prema moru. Na dokumentima kralja Andrije II. iz 1209. spominje se crkva Sv. Marije iz doba Bele III. (1172. – 1196.) u templarskoj curiji u Gori. Nakon ukinuća Templara njihovi posjedi, pa tako i crkva, prelaze u ruke Ivanovaca. Naselje i zemlje oko njega mijenjati će kroz povijest vlasnike. 1591. Goru osvaja Hasan-paša i tada crkva trpi znatna oštećenja. Nakon oslobođenja od Turaka Gora pripada Kaptolu te kreće i obnova crkve (1705.) koja će se slijedećih godina dograđivati i preurediti u baroknom stilu (1736.), te čak i produžiti (1863.).
Najveće stradanje Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije pretrpjela je za vrijeme Domovinskog rata, kada je najprije (1991.) spaljena, a godinu poslije raznesena eksplozivom. No čuda se ponekad mogu dogoditi i tamo gdje ih čovjek ne bi očekivao. Nakon rata pristupilo se cjelovitoj obnovi crkve, te su pri tome izvršena opsežna i temeljita arheološka istraživanja koja su na pokazala kako je postojalo šest osnovnih faza u gradnji crkve. Pronađeni su ostaci romaničke crkve što je tu postojala prije dolaska templara 1196. koji ukazuju da se radi o jednoj od najstarijih zidanih crkava u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Na tom mjestu templari su početkom 13. st. sagradili ranogotičku crkvu. Uz crkvu istražena su i ukupno 424 groba, te su pronađeni brojni vrijedni arheološki nalazi.
Crkva u Gori obnovljena je iz temelja, bez korištenja modernih materijala, i stoji u svoj svojoj ljepoti odmah uz cestu što od Petrinje vodi prema Glini. Sutra će tom cestom od jutra hodati kolone ljudi s ciljem da se poklone Blaženoj Djevici Mariji. Doći će od svukud sjedinjeni u molitvi i vjeri, slaveći novo marijansko čudo, kameni cvijet izrastao iz ruševina i pepela.
