Autor: Marjan Gašljević
Neki dan je neki revni novinar iskopao podatak od 1250 najbolje plaćenih u Hrvatskoj koji ništa ne rade i za ništa ne odgovaraju. Kako iz naslova nisam shvatio o kojim se to radnim mjestima radi u potajici i sam zainteresiran s dugogodišnjim uhljebničkim i neradničkim iskustvom kako bih se uglavio na neko takvo radno mjesto otvorio sam članak i odmah shvatio. Radi se, naime, o općinskim i gradskim načelnicima, njihovim „do“ te županima i njihovim „do“. Naravno, u ovu brojku dalo bi se nabrojiti njih još oho-ho kada bi si netko dao truda pretresti javna poduzeća, agenicije i sve one organizacijske izmišljtine u koje se, na dobru apanažu, može ugurati netko, od kuma do brata i šogija. Uz nevjerojatnu želju za ulazak u ovaj krug jasno je da je borba kako za ukrcaj, a još više za opstanak nemilosrdna i da se sredstva i načini ne biraju.
Eto, i samog Premijera rastežu od Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa do penzića na klupi u parku za imenovanje kuma na mjesto veleposlanika. Meni osobno to imenovanje uopće ne tukne na nešto što se nije smjelo desiti. Naprotiv. Zašto bi bio nečiji krimen ako ti je netko od rodbine ili prijatelja na nekom položaju? Osim ako. A da je ovo prozivanje Premijera itekako zažuljalo govori činjenica da je na tu temu sazvao dvadesetminutnu konferenciju za medije. I to je ok. Je da nije. Pored svih problema koji okupiraju aktualnu vlast i posebno njenog čelnog čovjeka posvetiti toliko vremena i pozornosti jednom imenovanju koje baš i nema nekih velikih uporišta za prozivku. Posebno ako smo popratili premijerovu tiskovnu koja se desila prije ove kada je, kao cinički, kazao da će povećati plaću učiteljima sto posto usput se šeretski smješeći opaskom „da se malo zezamo“.
E pa i tih tisuća i nešto koji uredno primaju jebačku plaću za ništa uteg su koji preteže u korist da do izvanrednih izbora neće doći ma koliko ih, više od oporbe, zazivali pojedini članovi vladajuće koalicije.
Hrvatski očajnici poznatiji u javnosti kao Hrvatska narodna stranka u svom zenitu pod svaku cijenu pokušava spasiti bar nešto od već davno potrošenog političkog kapitala skrivajući se iza hrvatske djece i koristeći ih kao monetu za potkusurivanje. Računaju, naime, bilo izvanrednih izbora ili ne, kapitalizirati će svoju „brigu“ za hrvatske učitelje te će s tim kapitalom ipak nešto ušićariti na nekim izborima koji će doći. To što čine nemjerljivu štetu hrvatskim đacima ali i učiteljima njih nije nimalo briga jer će ta šteta na naplatu stići kasnije, poslije izbora kad oni bili. Na kola tih političkih očajnika na žalost ukrcali su se i sindikalni vođe u svojoj lešinarskoj maniri koristeći situaciju postajući surovi glasnogovornici politike HNS-a koji sa strane u rukavicama „kure“ javnost svojom patetikom i lažnom brigom. Briga njih za učitelje oni su itekako dobro izračunali da se Premijer neće samo tako upustiti u izvanredne izbore zbog obilježja kojim bi ga obilježili kao čelnu osobu politike koja, eto, ne da čak niti ta 2% učiteljima. Usput, iz te, davno prepoznate, sitnotrgovačke stranke velik je broj „stručnjaka“ u javnim poduzećima i državnim institucijama. Ta tko će se ozbiljan odreći, recimo, JANAF-a?
Da se nije doveo u situaciju u kojoj jest Premijer bi bez „jebemti“ raspustio Vladu i krenuo u nove izbore. A doveo se u situaciju da na vrata Vlade i njega samoga kucaju mnogobrojni problemi do sada gurani pod tepih s nadom da će ih se većina rješavati sami po sebi. Tu je i itekako prepoznatljiv ma koliko bio skrivan egoizam. Predsjedati Europskom unijom. Ta tko tu priliku može prepustiti slučaju prijevremenih izbora za koje nisi siguran u kojem će se smjeru okrenuti posebno za to jer se u Tvojoj stranci bruse mnogi koji bi zaskočili na čelno mjesto a svaki od njih ima svoje „ljude“.
Zanimljivo je kako se mnoge stvari otvaraju upravo kad krenu izbori.
Učitelji, kao, do sada nisu bili svjesni da su im plaće male i da su podcjenjeni. Oči im je otvorio, eto, HNS. I branitelji nisu do sada znali da im je u vladajućoj koaliciji omraženi Pupovac. Nisu znali niti da je HDZ u Vukovaru digao ruke za dvojezične ploče. I tako, svi nešto nisu znali i sada, baš sada, im je sinulo. Možda radi babljeg ljeta koje je pročistilo sinuse.
Čega će mo se još sjetiti do dana kada nam je krenuti put birališta teško je predvidjeti međutim sve dok imamo dječicu koja nekažnjivo mogu biti taoci očajnika i egoista ne preostaje nam ništa drugo nego bojati se. A kad krenemo put birališta i najokoreliji nepušači neće znati da su i taj dan i za taj dan nešto popušili. Čista klasika.
