Autor: Marjan Gašljević
Današnji dan preokupiran je Bandićevom ucjenom premijera Plenkovića. Ranim jutrom izašao je predsjednik stranke MB365 i obznanio javnosti da neće podržati opstanak Plenkovićeve Vlade ako ga ne posluša. Meni se čini da Bandićeva izjava nije baš onakva kako su je mnogi pojednostavnili. Bandić, naime, nije tražio da Premijer ispuni sindikalne zahtjeve od 6% povećanja koeficijenta nastavnom osoblju već je zatražio da to povećanje namiri iz sredstava koja su odobrena ministrici Divjak za nabavku tableta. Zatražio je i „izbacivanje“ HNS-a iz koalicije rekavši da ne želi biti talac 17 foteljaša misleći na državne tajnike i direktore javnih poduzeća iz kvote HNS-a prilikom njihova ulaska u koaliciju jer „oni nisu vrijedni 68 tisuća prosvjetara.“ Bandić je, dakle, jasno dao do znanja da želi ekskluzivno pravo na ucjenjivanje Vlade i Premijera.
I to nije ništa neobično obzirom da je upravo Vlada prešutno prihvatile financiranje dijelova projekata koje je u gradu Zagrebu započeo sam Bandić kao gradski projekti. Isto tako zanimljivo je i koji je, u konačnici, status projekta „Manhattan na Savi“ koji uvelike ovisi o „muhuru“ HNS-ovog ministra Štromara koji se pravi blago blesav, što mu nešto i nije teško, gurajući građanima pod nos „školu za život“ a u stvari samo želi život i to što dulji i ministarskoj fotelji.
I dok Bandić „cijepi“ Premijera mudrujući pred okupljenim novinarima istovremeno na Županijskom sudu odvija se igrokaz oko njegova suđenja. I dok se on kune u Zemlju za koju toliko daje i „dela“ nema se vremena pojaviti pred sudom. Valjda i ne mora. Da su pred tim sudom neki obični građani vjerojatno bi se znojili pod pitanjima sudskog vijeća i čopora najlajavijih hrvatskih odvjetnika međutim tamo sjede Bandićevi šoferi i potrkala. Uglavnom se ne sjećaju niti što je bilo niti što su neki dan kazali. Pa tko bi se i sjetio kada svakodnevno vozakaš one koji, uglavnom, na taj prijevoz nemaju pravo. I na koncu si za to plaćen koeficijentom koji bi poželio mnogi učitelj u hrvatskim školama i radi toga štrajka. Vozači ne štrajkaju, posebno ne ovi Bandićevi. A i kako bi? Ako ti na zadnjem sicu izvaljen rokče ugojeni mesar s torbom prepunom oštrih noževa i satarom koja diskretno viri ispod rajfenšlusa na pamet ti niti ne pada štrajk, a bome nisi siguran niti u koje mjesto voziš, a siguran si da u povratku imaš bar nekoliko vrećica prepunih svježe jetrice, bijelih bubrega, krvavica a i struku kobasica. Ima li uopće Pogana Vlaka na satelitskom vodiču?
Meni osobno je smiješno, i ako otužno, to, kao i mnoga druga, suđenja Bandiću. Ma čovječe ako ga nemate za što optužiti i suditi manite ove cirkuse i sprdačine. Džigerice su pojedene već isti dan, a bijeli bubrezi sutradan. Možda je jedino negdje u kutu zamrzivača zametnuta koja češnjovka.
Zar nije upitno ako tužitelj slavodobitno izvikuje pred časnim sudom: „Bandićev vozač zaklao svinju!“ A ono se svi zgledaju.
