Galerija Klovićevi dvori priredila je jedno iznenađenje za svoje posjetitelje, i to ugodno rekao bih. Naime, u petak 13. prosinca, svi oni koji se uspiju prijaviti za vodstvo po izložbi ‘Refleksije Bauhausa: Akademija primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1949. – 1955.’ u 17,00 sati imat će priliku uživati u glazbeno-scenskoj izvedbi.
Više o svemu pročitajte u priopćenju Klovićevih dvora:
KURT WEILL / BERTOLT BRECHT / OSCAR SCHLEMMER
MUZIČKA AKADEMIJA ZAGREB
AKADEMIJA DRAMSKIH UMJETNOSTI
TEKSTILNO TEHNOLOŠKI FAKULTET, ZAGREB
U petak, 13. prosinca 2019. u 17,00 sati u prostoru izložbe na 2. katu Galerije Klovićevi dvori.
Vodstvo besplatno uz predočenje karte za izložbu!
Prijave za vodstvo obavezne na mail: prodaja@gkd.hr ili na tel: +38514851926.
Broj mjesta je limitiran. Maksimalan broj sudionika je 40 ljudi.
Opis događanja:
Kroz izložbu Refleksije Bauhausa provest će Vas mladi šarmantni student Tin Jonak uz plesne korake plesačica Akademije dramskih umjetnosti i muzičke brojeve pjevača Muzičke akademije Zagreb.
U prigodi vodstva izvest će se fragmenti Trijadnog baleta Oscara Schlemmera i glazbeni songovi skladatelja Kurta Weilla.
Glazbeno – scensku izvedbu posvetili smo jednom od najutjecajnijih skladatelja 20. st. – Kurtu Weillu (1900. – 1950.) glazbeniku njemačko – židovskog podrijetla, kasnije američkom državljaninu koji je kroz plodonosnu suradnju s Bertoltom Brechtom u potpunosti reformirao glazbeno – scensku izvedbenu scenu, shvaćajući da ona opravdava svoje postojanje samo ako obnavlja poeziju, kao iskonska opera ili grčka drama. Pisac i pjesnik postaju jedno stvarajući nove suvremene oblike, nastojeći se osloboditi kazališnih i glazbenih formi prethodnih desetljeća. Weillov je temeljni cilj izraziti emocije putem sjedinjavanja riječi i glazbe, tako da vrijednost riječi pronalazi svoje upotpunjenje u vijednostima glazbe. On sklada glazbu za široke mase – glazbu koju publika može pjevati, koja se bavi svakodnevnim problemima, ne kompromitirajući time svoj glazbeni integritet. Ne priznaje razliku između ozbiljne i lagane glazbe, već samo dobre i loše. Imenovan je ultra-modernistom, koristi neuobičajene instrumente i ostala dostupna sredstva kako bi svoju misao ili emociju bolje izrazio slušatelju. Njegovo je najpoznatije djelo Opera za tri groša. Ostat će zapamćen kao kompozitor koji je pomaknuo granice te pod idejom skladanja društveno korisne glazbe stvorio i danas iznimno aktualna djela. Očuvanjem njegovih životnih postignuća i nasljedstva te o njegovom utjecaju na kulturnu povijest 20. st. brine se Kurt Weill fondacija za glazbu u New Yorku.
Trijadni balet ostvaren je suradnjom studenata kostimografije Tekstilno tehnološkog fakulteta u Zagrebu koji su rekonsturirali pet kostima Oscara Schlemmera (1888. – 1943.) voditelja Scenske radionice Bauhausa. Ovaj je svestrani Bauhausov umjetnik (slikar, kipar, dizajner, koreograf) rođen u Stuttgartu. Predavao je na Bauhausu u Weimaru, a glavni su mu fokus bila istraživanja vezana uz koreografiju i scensku radionicu. Niz plesova u Trijadnom baletu plešu plesači odjeveni u kostime koje je Schlemmer dizajnirao na temelju geometrijskih oblika valjka, kugle, stožca i spirale i to u tri boje, što je u ono vrijeme bilo revolucionarno. Schlemmer i njegovi kolege osmislili su složene kostime koji su glumce-plesače pretvorili u „pokretnu arhitekturu.“ Tretirajući pozornicu kao crnu kutiju, istraživači su stvorili laboratorij u kojem će ispitati percepciju širokog raspona pokreta. Koncept Übermarionette postao je predmet niza eksperimenata u vezi s geometrijom ljudske figure, mogućim granicama artikulacije udova, ekstenzijama pokreta u trodimenzionalnom prostoru, ograničenjima ljudskog kretanja silom gravitacije i načinima na koje pokreti plesača djeluju protiv gravitacije i surađuju s njom.
Program i sudionici:
Berlin im Licht (tekst Kurt Weill), 1928.
Marija Salečić, mezzosopran
Nanna’s Lied (tekst Bertolt Brecht), 1939.
Nela Katalenić, sopran
Der Abschiedsbrief (tekst Erich Kästner), 1933.
Nikolina Hrkać, sopran
Youkhali (tekst Roger Fernay), 1935.
Josipa Gvozdanić, sopran
Iz mjuzikla Marie Galante (tekst Jacques Deval), 1934.
J’attends un Navire
Emilia Rukavina, mezzosopran
Iz mjuzikla Happy End (tekst Bertolt Brecht), 1929.
Surabaya Johnny
Emilia Rukavina, mezzosopran
Mentorice pjevača:
izv. prof. art. Martina Gojčeta-Silić
izv. prof. art. Martina Zadro
Klavirska pratnja:
Darko Domitrović, umj. savj.
Harmonika:
Mladen Kosovec
Trijadni balet izvode plesačice Akademije dramskih umjetnosti, Zagreb:
Sunčica Bandić, 2.god. nastavnički smjer
Mia Radošević, 1.god. izvedbeni smjer
Dora Sarikaya, 1.god. izvedbeni smjer
Dora Šesto, 1.god. izvedbeni smjer
Iva Katarničić, 1.god. izvedbeni smjer
Mentorica plesačica:
Nikolina Pristaš, koreografkinja i plesačica članica izvedbene skupine BADco
Kostimografija:
Studentice diplomskog studija Tekstilnog i modnog dizajna, smjer Kostimografija (Tekstilno – tehnološki fakultet): Nora Brbić, Tea Dragić, Doriana Duić, Emma Stephanie Gaunt, Judita Jerković, Eglontina Kabashaj, Iva Kavelj, Karla Kos, Dora Mašanović, Melani Međeši, Giorgia Pezzolato, Karmen Polović, Nives Skelin, Magdalena Stojanov, Sara Šumanović, Marija Zrilić
Mentorice:
doc. art. Barbara Bourek (TTF)
doc. dr.sc. Irena Šabarić, (predstojnica Zavoda za dizajn tekstila i odjeće)
Franka Karin, assis.TTF
dr.sc. Beti Rogina Car, strucni suradnica
Šminka i frizura:
Marija Bingula
Režija:
Vanja Jovanović (ADU)
Voditeljica projekta:
Liljana Velkovski, muzejska savjetnica pedagoginja GKD
