Autor: Marjan Gašljević
Osobno sa sve većim zanimanjem promatram i pratim i ovaj drugi dio predizborne kampanje za predsjedničku stolicu. Dok je bilo 11 kandidata u kampanji kampanja je bila koliko – toliko zanimljiva obzirom na neke nove priče i ideje. Svakako poseban ton tom dijelu kampanje dao je kandidat Juričan svojom antikampanjom koja je, u stvari, i bila jedina istinita priča koja ogoljuje sav jad hrvatske političke scene koja se sastoji od, gotovo isključivo, korupcije, nepotizma, besprizornih otimanja, prevara i laži. Kandidat Kolakušić, pak, dao je šlagvort kampanji praktički pokazujući „prosti prst“ biračima koji su ga slijedili i koji su vjerovali njegovom prozirnom ali glasnom populizmu ogoljujući profil hrvatskog političara do sablazni.
U drugi krug ušlo je dvoje kandidata politički jednojajčanih blizanaca koje je „mama“ različito ofarbala da se i sama ne bi zabunila kada ih doziva. Što to dvoje može ponuditi biračima ako su do sada imali prilike nešto i učiniti a učinili nisu skoro ništa ili bolje kazano samo štetu svojim nečinjenjem. Kako je ovakav rasplet već poodavno bio predvidiv ozbiljni politički igrači koji su uvijek u nekoj sjeni nisu previše niti trošili energije na njih. U priču je ubačen, za svaki slučaj, Škoro jer se s aktualnom Predsjednicom dugo nije znalo da li će uopće ući u utrku. Da je njen ulazak isforsiran svaki promatrač mogao je vidjeti iz njenog, često, i nesuvislog ponašanja tijekom kampanje a za eventualni „raspad“ trebao je rezervni igrač čisto radi potrebe zatezanja konopca.
Sve to vrijeme analitičari i javnost daleko se više bavila kako će rezultati izbora utjecati na položaj premijera Plenkovića u vladajućoj Stranci obzirom na činjenicu da neposredno poslije Predsjedničkih izbora slijede za njega puno važniji stranački izbori za čija su čelna mjesta svoj interes neskriveno pokazali mnogi stranački igrači.
Postojanje Škorinih birača u prvom krugu „iskrojeno“ je i povelikim brojem glasača iz baze HDZ-a tako i toliko da bi se spriječilo eventualno „utrčavanje“ nekog tko bi narušio odnos ravnoteže. Pitanje koje se povlači u drugom krugu za koga će glasati Škorini birači je bespredmetno jer oni, u stvari, ne postoje kao kohezijska grupa i za kreatore događanja u principu je svejedno tko će u konačnici zasjesti na Pantovčak. Interes i bit je koja varijanta pobjednika predsjedničkih izbora će donijeti više aduta pojedinim grupacijama za obračun s Plenkovićem.
Ako stvar uprostimo do prostih faktora Plenković je „najebo“ u obje varijante. Niti jedna mu ne ide previše u korist. Uz veliku pompu i pozornost javnosti u kampanju je na velika vrata ušao Plenkovićev zamjenik Brkić. Ušli su još neki „jaki“ likovi, Kovač, Stier, Penava. A svi su oni istakli svoju kandidaturu na Plenkovićevo mjesto u Stranci. I što sad?
Ako na Pantovčak zasjedne Kolinda Grabar Kitarović za njezinu pobjedu zaslužni će biti Brkić i ekipa koja će na taj način članstvu i javnosti pokazati svoju snagu a Plenkovićevu slabost i bespomoćnost.
Ako na Pantovčak, pak, zasjedne Milanović prst odgovornosti će uprijeti na, naravno, Predsjednika Stranke. Zar već nije Penava to dao do znanja izjavom o „lošem vođenju i pogreškama“.
A do petog, eto, zabavljajmo se jezičnim eskapadama kandidata koji, istini u oči, nemaju svoje birače.
