U hrvatskoj političkoj barici, prijateljstvo sa zagrebačkim gradonačelnikom je do nedavno bilo vrlo poželjno. Imati uz sebe prvog čovjeka glavnog grada u kojem živi 694.639 registrirana birača, odnosno više nego u cijeloj Slavoniji gdje u Vukovarsko-srijemskoj, Osječko-baranjskoj, Brodsko-posavskoj, Požeško-slavonskoj i Virovitičko-podravskoj županiji ima ukupno 663. 374 registriranih birača, sigurno je mnogim našim aspirantima na državne političke vrhunce bilo od velike, da ne kažem presudne, važnosti.
Treba li se onda čuditi što je najpoznatija hrvatska slastičarka onomad pohitala na Milanovu rođendansku feštu s tortom u ručici, da bi tom prilikom, valjda uzbuđena glede obostranog prijateljstva, iz sveg grla zapjevala „Happy Birthday to You“, na hrvatskom, naravno, kako bi je slavljenik i gosti mogli razumjeti!? Istini za volju mora se reći kako brojni gosti također nisu štedjeli svoja grla, već su iskoristili danu im priliku kako bi mogli pokazati vlastito umijeće – pjevanja „of skroz“! No, njihov sav trud pade u potpuni zaborav javnosti jer se ne mogaše mjeriti s onime što je tu večer izvela KGK. Torte k’o njene ne bijaše u cijeloj državi.
I bilo bi sve lijepo i krasno da se, kao u svakoj pravoj bajci, nisu našli oni zavidni im na takvoj slozi i ljubavi pa su odmah zatrovali raspoloženje pitanjem: jel’ se to ona bori protiv korupcije noseći tortu i pjevajući osumnjičeniku za koruptivne radnje? Al’ „ona“ odmah reče kako će mu čak i u zatvor nositi kolače, pošto je krasi lojalnost „prema državi, narodu, zajednici, obitelji i svojim prijateljima, pa čak i ako su optuženi“.
Iako su ova izjava i nastup na rođendanskoj veselici bili samo dva iz niske bisera što ih je naša Predsjednica prosipala pred javnošću, mnogima su baš oni zapeli za uho. Tako su nakon njenog izbornog poraza od, kako ga je sama nazvala, „najlošijeg hrvatskog premijera“, mnogi članovi HDZ-a činjenicu da je Bandić podržavao Predsjednicu isticali kao loš potez tražeći u tome obrazloženje za loš izborni rezultat u Zagrebu i poraz u konačnici.
Dva uzastopna poraza uzdrmali su najveću hrvatsku stranku, a bliže se već slijedeći izbori. Stoga nije čudo da se traže krivci za poraz gđe. Kitarović, ali i HDZ-a kao stranke, na predsjedničkim izborima. Razlog porazu, koji je došao u vrijeme prije unutarstranačkih izbora, oponenti predsjednika HDZ-a tražili su u skretanju HDZ-ovog broda pod kormilarom Plenkovićem u lijevo. Izražavajući svoje nezadovoljstvo kursom plovidbe istovremeno su naglašavali mogućnost osobne kandidature za predsjednika stranke, koju bi oni onda poveli u one vode koje po njihovom mišljenju narod jedino voli. No, situacija se naglo okreće i u posljednje vrijeme istaknuti članovi stranke listom daju otvorenu podršku dosadašnjem predsjedniku, a ovaj se svojski trsi prikazati sebe i stranku na „pravom“ putu. U takvoj situaciji, kada se traži razlog/krivac (novi crni labud) porazu na izborima, ovaj puta su izvukli Milana Bandića.
U igrokazu prikazivanja javnosti (i stranačkoj i cjelokupnoj) sebe u najboljem svjetlu i Plenkoviću i njegovim protukandidatima Milan Bandić igra dvije uloge: krivca za poraz KGK, te osobe s kojom „pošteni političar“ (ma što podrazumijevali pod time) ne želi imati posla.
Prvi pokušaj odmaka od Bandića napravila je već Kolinda u sučeljavanju s Milanovićem shvativši kako priča o borbi protiv korupcije i prijateljstvo s političarem koji je optužen za korupciju ne idu ruku pod ruku. Stoga, valjda, i oni njeni pokušaji da uteg Bandića gurne Milanoviću kao bivšeg mu stranačkog kolegu. Ovi mlaki pokušaji udaljavanja od zagrebačkog gradonačelnika su nakon izbornog poraza prešli u otvoreno negodovanje viđenijih članova HDZ-a suradnji s osobom opterećenom brojnim “aferama“ koju javnost negativno percipira. U HDZ-u su očito svjesni da dosadašnja iskustva pokazuju kako Bandić sa svojom strankom na parlamentarnim izborima nije nekakav bitan faktor i da im trenutno nije potreban. Žetončići kojima on zvecka već su pokazali da su skloni promjeni strana pa nisu čvrsti aduti u toj igri. Bandiću je preostala samo njegova umješnost preživljavanja pa bi se u nekoj budućnosti opet eventualno moglo računati s njim. Ali, sve ima svoj kraj pa tako i karijera Milana Bandića koji ove godine, što također nije nebitno, puni 65 godina.
Pri svemu tome, vodstvo i istaknuti članovi HDZ-a pate od akutnog sljepila za vlastite propuste i afere. Milan Kujundžić je samo posljednji u nizu ministara u Plenkovićevoj vladi koji „ima problema“ s ispunjavanjem imovinske kartice. A što se i samog Bandića tiče, nitko se od njih nije bunio protiv njega kad su strepili od gubitka većine u Saboru i mogućeg pada Vlade, a time i gubitka svoje zastupničke fotelje.
Kompletna situacija u stvari ide na ruku Andreju Plenkoviću. Kako sada stvari stoje, na unutarstranačkim izborima protiv njega nitko nema šanse i ne bi bilo čudo da na njima on bude jedini kandidat za predsjednika stranke. Na ruku mu ide i poraz Kolinde Grabar Kitarović koja je tijekom posljednjih izbora i kampanje prije njih pokazala znatne deficite i time sebe praktično diskvalificirala za neku ozbiljnu funkciju u HDZ-u. S treće strane, hrvatsko predsjedanje Vijećem EU daje Plenkoviću priliku pokazati sebe u najboljem svjetlu i istovremeno šansu da pomete svoju konkurenciju.
I dok se još nije do kraja nije slegla pjesma crnih labudova, javio se cvrkutom jedan ptić s druge strane ali je brzo zamukao (vidjevši valjda micu-macu), a još jedan ministar je po svemu sudeći odkukurikao svoje. Hrvatskoj ornitološkoj priči nikad kraja.
