Autor: Marjan Gašljević
Na tom tragu presicu je održao Vrdoljak u narodu poznatiji kao „gospon Razdjelnik“ očito teško pogođen bujanjem Bandićeva saborskog kluba koji opasno ugrožava njegovo postojanje ali i postojanje njegove čuvene stranke kojoj isti taj Bandić sustavno uništava rejting „prve trgovačke stranke u Hrvata“.
Naš pametni Narod ovo je sažeo u jednu mudrost: „Tko o čemu kurva o poštenju.“
I onda je prepoštena „kurva“ podnjela kaznenu prijavu za prevaru birača kojom traži da „institucije“ odrade svoj posao i, valjda, u hrvatske penalne ustanove smjeste sve one koji su, van vremena zastare, prevarili birače.
„Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?“ Psalm 130.3 a kada bi hrvatska pravosudna praksa nastavila pjevanje ovog Psalma vjerojatno bi slijedeći stih glasio slično psalmskom: „Ali u nama je zastara i zaborav stoga se ne morate bojati.“
Naravno, sve dok je ponašanje stranaka i zastupnika lišeno bilo kakve odgovornosti, od one etičke, moralne do kaznene, bujanje i bezsramna trgovina mandatima, tj. političkim, socijalnim i ostalim pozitivnim društvenim vrijednostima ostati će nekažnjiva, a vodećim političkim „nakupcima“ predmet za sprednju s građanima Hrvatske tipa: „Svatko se češe gdje ga svrbi.“ Kako se uvaženi Bandić posprdnuo s novinarima koji ga upitaše za najnoviju akviziciju u njegovom saborskom klubu gospođom Milankom koju sam, nekako, sažaljevao kada su famozni „šatoraši“ na ministarstvo u kojem je bila SDP-ova ministrica socijale prilikom njena odlaska stavili natpis; „Ode nečasna, dolazi časna.“ Iako nisu očekivali ovakav rasplet pogodiše u „sridu“. Bar s jednom.
Na koncu u čemu je čarolija bujanja Bandićeva saborskog kluba koji od jednog zastupnika eto dođe do deset, a nazire ih se i više. Ako upitate bilo kog „prebjega“ svaki će vam kazati već ofucanu rečenicu o „brizi za Hrvatsku i svoje biračko tijelo koje nisu mogli izraziti kroz dotadašnji Klub.“ Od ove političke frazetine ofucanija je jedino ona; „Neka institucije rade svoj posao.“
Ne tako davno, ranije spomenuti Vrdoljak, s dijelom svoje družine prešao je s jedne strane sabornice na drugu „za dobrobit Hrvatske“. Ma, eto, upravo mi pade napamet sporazum koji su na današnji dan 1944. godine potpisali Titovi partizani s četnicima iz kojeg je proizašla narodna: „Pametan odlazi u četnike, a vraća se iz partizana.“ Ovim je sporazumom Tito amnestirao četnike za počinjene zločine, a Narod to, kako to uvijek čini, opisao ovom kratkom mnogoznačnom uzrečicom. I poslije svega „institucije“ bi trebale raditi svoj posao. I rade. „Pljunu kurvu“ a ona se obriše i kaže: „Opet pada kiša.“
I u čemu je, onda, tajna Bandićeva uspješnog okupljanja zastupnika u svoj Klub a, što je najvažnije, nitko od tih pridošlica, u principu, nije prekršio svoje ideološke i političke ciljeve s kojima je ušao u Sabor. U jednoj vrlo jednostavnoj ideološkoj potki, vlasti. Bandićevo političko poslanje sastoji se samo od prikupljanja snaga s kojima se može održati i ojačati na vlasti na bilo kojoj razini. Bandić je, koliko treba, ponizni katolik, dobrotvor i donor (naravno ne svog novca) i najljevijima i najdesnijima, socijalno preosjetljiv dok sipa prvotravanjski grah u plastične tanjure pregldnjelih umirovljenika i druge sirotinja. Bandić se ljubi, od Prevlake do Iloka, s bakicama, dedekima i, ako zatreba, cuckima. Bandić je politička opcija centra svega oko tog centra od ultra lijevo do krajnje desno. I tko tu može pogriješiti i ne biti dobrodošao na „svom“ terenu? Samo onaj tko ga u tim njegovim krivudanjima ne može pratiti.
U zbilji, kada bi se neka „institucija“ i ozbiljnije prihvatila istraživanja po tim prijavama i HNS-a i Živog zida na Bandićevo okupljanje zastupnika u svoj Klub što bi i mogli naći jer se politički backgraund svih pridošlica gotovo savršeno uklapa u ideološku potku njagove politike. Pa Ti onda njima reci da su iznevjerili ono što ponudiše biračima koji ih izabraše. Da bude zlo veće i ovi prijavitelji imaju daleko manje vidljivu, jasnu i prepoznatljivu ideološku crtu za koju bi se mogli uhvatiti. Živi zid ima bar neke principe na osnovu kojih može „moralizirati“ a jedini istinski princip Vrdoljaka i družine mu je vjerojatno izbacivanje iz kola vlasti kojima se je „na potegu“ Bandić več čvrsto popeo. Možda mu je rješenje da i on s družinom prijeđe u Bandićev klub noseći u miraz razdjelnike?
