Ivor je mladi pjesnik. Usto, Ivor je i mladi novinar. Ne čudi stoga da, kad se spoje pjesnička duša sa žurnalističkom, nastane pjesma o Thompsonu, ali ne o našem popularnom glazbeniku, čije se pjesme ore diljem „Lijepe naše“, već o Hunteru Stocktonu Thompsonu, jednom od najzanimljivijih novinara (i pisaca) 20. stoljeća. Ova je pjesma svojevrsni hommage velikanu američkog i svjetskog novinarstva.
Ivor Kruljac
Ne slušam Thompsona, no čitam Thompsona
Ne slušam Thompsona,
no čitam Thompsona,
Hunter S. Thompsona,
Mnogim buntovnim novinarima i piscima
stvar je to ponosa,
sunčane naočale, cigareta
i
bucket šešir,
odmah osjećam hejt za Nixona
bunt šezdesetih i nemir,
neznam je li LSD, kokain
ili peyote što stiščem u dvopalčanoj
šaci,
no ljudi oko mene se pretvaraju u reptilijanska čudovišta
a pod me utapa i nikako da mi noge
van izbaci,
dekadencija i izopačenost
u derbiju života gdje svi su
konji,
odvjetnik ne zna što bi mi predložio
pa se znoji,
šišmiši što lete oko mene tijekom vožnje
koja je započela zabavno,
pokazuju mi
strah i prijezir
iako nikad nisam bio u Vegasu
te je sve mnogo nakazno,
pisaća mašina mi bježi kroz ruke
što su prelivene preljevom od atributa znojno,
dok vam pokušavam opisati što vidim
u formi gonzo,
i možda ispadam kao lopov
što želi ukrasti Hunterovu personu,
srećom pa ne pišem dovoljno dobro
da pokradem takvu osobu pisački sposobnu,
čak ni ne konzumiram supstance što su ilegal,
ali neću odbiti popiti Chivas Regal,
ili
u čast nesuđenom šerifu
izdahnuti dim Dunhilla,
te psovati, upucati i udarati hrpu knjiga u sobi
što mi je naslove skrila,
Dnevnik ruma i Lov na veliku bijelu psinu,
toplu preporuku piscima
da pročitaju (ali bez kopiranja pišu svoje originalne stvari)
da Hunterove misli i dojmovi
ne zginu.
