“Tu i tamo tijekom života sam čuo pretpostavke, da ne kažem osude, da mi pjesnici pišemo samo zato jer se nadamo impresionirati kakvu curu”, veli Ivor, a ova pjesma je plod njegovog poigravanja (on će reći sprdanja) s tom idejom. Svima, pak, kojima poslije čitanja ovih strofa motivacija za pisanje pjesama bude poljuljana, poruka kako Ivor nije imao namjeru ni uplašiti svoje kolege pjesnike i odvratiti ih od pisanja niti “rastjerati konkurenciju” glede osvajanja srdaca. Uživajte u pjesmi
A. Olujić
Ivor Kruljac
Stihovi neuspješnog udvaranja
Poželio sam curu
ali nijedna nije htjela samnom
imat veze,
alergične na mene kao ja kao klinac
na prisutnost breze,
sportaš nisam bio pretjerano dobar,
no umjetnici su fora
pa krenuo pisat stihove nadajući se da će
mi poezija pomoći da bar,
prisjetio se Nazora
i on mora da je imao prilika napretek čak,
stihom „cvrči, cvrči cvrčak“
mora da je dobivao više akcije nego hrčak,
dok su studentice kroatistike čitale moje pjesme
već mi se uzbudila međunožna boa,
no pokušaj je umro gore nego u pjesmi Petar Svačić
jer njih loži Šenoa,
pokušao i s darkericama koje čitaju
Allan Poe Edgara,
ali nisam bio dovoljno mračan
za dobitak njihova vaginalnog dara,
na kraju sam bivao u kanonu s Petrarcom,
ni njemu stihovi nisu donijeli sreće sa Laurom
nit na kavi nit u šetnji parkom,
i dok se čini da su i drugi kolege pjesnici
slični patnici,
smiju nam se glazbenici,
napose od smijeha kasta gitarista i klavijaturista
smijehom se krsti,
oni često ulove jer svi briju
da su vješti kad su u pitanju prsti,
no tu nije čiča miča
još nam se nastavlja lirska priča,
jer em sam pjesnik em imam curu
na današnji dan,
ali plan
mi je doživio težak
blam,
ne sviđam joj se zbog poezije
već zato što sam zgodan
drag i pametan,
nije joj napeto kad joj posvetim
kakvu pjesmicu,
već kad mi mrsi bradicu
ili dodiruje bicu,
ne hvali se frendicama
kad mi um papir u stih
umoči,
već time koliko znam o povijesti
i što imam plave oči,
pjesnik koji ima curu koja ne voli poeziju
gadna je bruka,
ali uzdahnem jer bolje i to
nego da mi je ljubavnica ruka,
a onda jednom nehotice sam je čuo
da je rekla nešto što me čim se sjetim
dan danas uplaši,
„Alkohol ubija… znamo, o znamo,
Znamo da alkohol škodi,
No rakije, rakije, rakije amo,
Jer utjehe nema u vodi.“,
a ja zbunjeno zaključim
pa to su „Vagonaši“,
prava istina još mi je
manje po volji
i
mnogo me boli,
nije da mi cura ne voli poeziju
samo joj je Cesarić bolji.
