Ivor Kruljac
Sprint za taksistu
Vozio me do kuće
taksi,
privilegij je to kad zarađuješ
a ne skupljaš samo iskustvo
u svojoj praksi,
odveo me na traženu adresu
na drugom kraju grada,
duga je vožnja
no navikao se vozač
jer je to dio njegova svakodnevnog
rada,
nemam pojma koliko smo prošli
ako me pitate
za kilometar,
a iskreno, gledao sam pognuta lica
ljude pod kišom na ulici
pa nisam primjećivao ni
taksimetar,
stigao na lokaciju
i rečen mi je iznos,
60 kuna
reče taksist dok je vani
graktao pokisli kos,
vraćao sam se iz večeri gdje sam
popio puno pića,
za šankom sam sjedio i dao napojnicu
konobaru što je pored služenja
pića
bio i uho za slušanje o mojoj
propasti i o umiranju snova vrlo tužnih
priča,
ostalo mi svega trideset kuna,
ali vozač dobar čovjek
me odlučio pričekati dok uđem u stan po još novca
da mu se za vožnju isplati cijena puna,
prekopao sam da nađem dodatnih tri po deset,
trajalo je to, dok nađem sitno trebalo je barem
nekih minuta deset,
spustio se dolje
do taksiste,
no vidim prekid na taksimetru čovjek nije
želio da stisne,
cijena je sada narasla
na sedamdeset,
pa požurio nazad gore
da uzmem još deset,
opet prekopavanje za točan
iznos,
naslonjen nad ušteđevinom počeo mi je curiti
prethodno zaštopan nos,
vraćam se dolje da bi vidio da je opet
porasla cijena,
i opet trčim gore u lošoj
pijanoj kondiciji pogrbljen
kao hijena,
kad god nađem točan
iznos on više nije aktualan,
pa se svaki put spuštam da bi se vratio
gore svaki put sve više jalan,
cura me upitala zašto ne dam veći iznos
koji se ne poveća i još
dobijem ostatak,
ali davno sam se odvojio od racije
kao što se raskomadanoj kokoši
odvoji batak,
htio sam pobijediti sustav
pobijediti vremenski protok,
biti brži od vremena
gledati poraženog kao
da je isušeni potok,
učiniti nešto
izvanredno,
nešto što će učiniti moj život fascinantnijim
da nije sve tako beznadno i bijedno,
da jednom kada netko uzvikne da je nešto uzaludno,
da pokažem da ne treba odustajati
već da se može ostvariti i ono
što drugima djeluje čudno,
sjetio sam se kada sam bio u Grčkoj,
i pio uzo a ne žlahtinu kao uz more
na obali krčkoj,
sjetio se par grčkih riječi
dok sam išao gore-dolje,
oy i ne jer iako sam kao Sizif
on je od mene na grčkom zasigurno psovao
puno bolje,
išao sam tako
ne znam ni sam koliko puta,
dok me alkohol
i umor nisu svladali
onako obučenog u jakni jer
mi je daleko bila laboratorijska kuta,
onesvijestio sam se negdje na stepenicama
poražen kao ulovljena tuna,
premda ne znajući tko će me pokrasti
znao sam da kad se probudim u rukama
neću imati više tih 247.50 kuna.
(Napomena: Izneseni stavovi i mišljenja su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala.)
